Trendovi rođeni na TikToku rijetko idu ruku pod ruku sa mudrim savjetima za zdravlje, ali to ne znači da je povećanje unosa vlakana, često zaboravljenog dijela naše prehrane loša ideja. 

„Vlaknima je bio potreban svoj trenutak, tako da je ovo dobra stvar“, kaže dijetetičarka Priya Tew, piše Guardian. 

Neprobavljivi ugljikohidrat ima dvije glavne funkcije: „Postoje nerastvorljiva vlakna, koja se nalaze u stvarima kao što su cjelovite žitarice, smeđa riža ili kore povrća, i ja o njima razmišljam kao o metli“, kaže Tew, „po tome što četkaju sistem.“ Zatim tu su rastvorljiva vlakna (zob, grah, leća), koja ona poredi sa spužvom: „Pretvara se u ovaj gel u vašim crijevima i pomaže probavi i održava nas redovnima.“ Ali to je samo dio priče, jer vlakna također mogu pomoći u snižavanju holesterola i stabilizaciji šećera u krvi.

Dakle, unosite li dovoljno? „Cilj je 25-30 g vlakana dnevno, ali u stvarnosti većina nas možda unosi 15-18 g“, kaže Tew, tako da imamo još malo posla. Uprkos tome, neki ljudi na fibremaxxing vozu su postavili više ciljeve, što može postati problematično. „Ako unosite previše vlakana, možete se osjećati nadutima, imati zatvor ili bolove u trbuhu“, kaže ona, a to se može dogoditi kada prebrzo povećate unos vlakana: „Tijelu je potrebno vrijeme da se navikne na ono što se događa.“

Kao i s većinom stvari u životu, mnogo je bolje ići korak po korak (ili jedan obrok) odjednom. „Razmislite o dodavanju malo vlakana u doručak, ručak i večeru“, savjetuje Tew, bilo da se radi o posipanju chia sjemenki ili lanenog sjemena preko kaše, dodavanju malo voća („recimo, banana ili maline, koje sadrže puno vlakana“), plus onoj vječno važnoj kašiki putera od orašastih plodova.

Ista strategija posipanja primjenjuje se i na supu, a sadržaj vlakana možete dodatno povećati dodavanjem malo leće („umjesto mrkve i korijandera, probajte mrkvu i leću“) i posluživanjem s integralnim ili raženim kruhom. „Naš zlatni standard mrkva i humus su dobra užina, kao i jabuke [imajte na umu da ne skidate koru] uparene s puterom od badema.“ Srećom, kokice također spadaju u tabor užina s „dobrim sadržajem vlakana“, kao i pečeni slanutak, koji možete (doslovno) začiniti dimljenom paprikom, mljevenim kimom i korijanderom, plus prstohvatom kajenske paprike.

Na večeru, Niall Kirkland, autor knjige „The Good Bite Easy: High Protein, High Fibre, Delicious Meals “ (Laki zalogaji: Obroci s visokim udjelom proteina, visokim udjelom vlakana), sve se vrti oko kremastog jela od graha i leće iz jedne tave: „Propržite luk s bijelim lukom, dodajte malo misa, umiješajte malo maslaca od graha, leće, temeljac i miješani svilenkasti tofu [koji također dodaje malo proteina] i pirjajte dok se ne zgusne.“ Ukrasite mekim sirom i čili uljem, a zatim prelijte tostiranim kiselim tijestom: „Bit ćete u raju.“

Tew se također fokusira na mahunarke, miješajući leću s pilećim curryjem i umacima za tjesteninu ili ubacujući crveni grah u čili - samo pazite da ovo drugo poslužite s basmati ili smeđom rižom, jer „imaju bolji sadržaj vlakana“, kaže ona. „Razmislite: gdje mogu dodati taj mali komadić vlakana, a da ne pretjeram? U suprotnom, na kraju ćete se osjećati loše.“ A to je definitivno nešto što treba smanjiti.