Piše: Senadin Lavić

Svi oni građani, stanovnici entiteta FBiH, koji su odani svojoj domovini i državi Bosni i Hercegovini, slijede političku ideju jednakopravnosti i slobode kao dvije ključne ideje vremena. Potpuno predan ideji jednakovrijednosti svakog čovjeka u BiH dr. Slavena Kovačevića odlučno istupa u kampanju za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda. To ne odgovara etno-nacionalističkoj matrici HDZ i satelita jer je sigurno da njegov politički credo ne pripada skupu ideja koje slijedi i razvija politička organizacija sa spornim političkim namjerama.

Ne treba previše obrazlagati da je etno-nacionalistička politička matrica zasnovana na ekskluzivnom “predstavljanju” naroda ili jednog kolektiva kakva je etnička grupa. Ta totalitarna politika smatra da niko drugi “ne može to raditi” bez odobrenja etnopolitičke partije (i njezinog šefa) koja je “vlasnik” naroda ili, ustvari, djelitelj certifikata o “pravom” identitetu i “legitimnom” pripadniku/predstavniku. U okviru etnopolitičke mantre za nadobudne ekskluzivce “etničkog” podmeće se ideja da samo pripadnici jednog naroda mogu glasati za svoga “pravog zastupnika”. Ali, tako ne piše u Ustavu BiH. Ustav se ne svodi na taj prostački “žargon autentičnosti” koji instalira mit o rigidnom identitetu i njegovima nosiocima. Izbori za Predsjedništvo su apsolutno zasnovani na pravu građana da glasaju za koga hoće (kandidatura iz FBiH: jedan iz reda Hrvata i jedan iz reda Bošnjaka, a iz entitet “rs”: jedan iz reda Srba).

Šta hoće HDZ? Vrlo jednostavno – da zabrani građanima da glasaju za kandidate koji nisu njihove etničke pripadnosti i da im nametne da glasaju samo za “svoga”. To jeste: Hrvat može glasati samo za Hrvata; Bošnjak samo za Bošnjaka, a Srbin samo za Srbina. Time se u BiH uvodi etničko-religijski razdijeljeno društvo što ne osigurava stabilnu i mirnu budućnost. Taj etno-nacionalistički model vodio bi u daljnje dijeljenje društva i stvaranje još veće etno-fašistoidne napetosti između etničkih grupa. To bi samo koristilo  etno-bandama i uvećalo njihov etnobanditizam koji bi manipulirao narode do krvavih ratova.

Danas se pokušava napraviti predstava da je Slaven Kovačević puka “kopija” gos. Željka Komšića i da samo nastavlja ono što je bila “funkcija” gos. Komšića. To je, naravno, neuspio pokušaj obmanjivanja bosanskohercegovačke javnosti, budući je dr. Kovačević samosvojna ličnost s integritetom i jasnim političkim stavom. Dakle, on nije bezidejna forma koja smeta nekom političkom subjektu s opasnim namjerama i zbog toga bi se trebao skloniti. U ozbiljnom političkom procjenjivanju neupitna je ličnost i Komšića i Kovačevića, to jeste osebujna politička formatiranost na demokratskoj ljevičarskoj platformi.

Pokušaj da se dr. Kovačeviću oduzme ili podvali etnički identitet pokazuje propagandnu pozadinu onih koji su se već prepali kandidature DF-ovog kandidata i pokušavaju na brzinu diskvalificirati njegovu pojavu na političkoj sceni. U tom jalovom agitpropovskom pokušaju, ustvari, radi se o prevarantskom insceniranju fame koja se ne može vezati za ličnost i djelovanje dr. Kovačevića. Kandidat DF za člana predsjedništva BiH je jasno i glasno obznanio svoj identitet i nikada ga nije skrivao niti se od njega odricao. On je vrlo precizno izjavio da je po narodnosnom ili etničko identitetu Hrvat, pripadnik naroda bosanskohercegovačkih Hrvata. Ali, čini se da u Bosni i Hercegovini postoje vlasnici hrvatstva ili oni koji daju potvrdu o pripadnosti jednoj narodnoj grupi. Ti vlasnici narodnog identiteta smatraju da dr. Kovačević nije, po njihovim mjerilima, “pravi” Hrvat ili “legitimni” predstavnik hrvatskog naroda. Takav rigidni stav etnopolitike zaudara i vuče na vrlo opasne povijesne izljeve desničarsko-konzervativnih ideologija koje su na ovim prostorima donosile ljudske katastrofe.

U svome političkom programu koji vrlo pažljivo i postepeno prezentira javnosti dr. Kovačević jasno poručuje da se kandidira kao Hrvat, i to ponosan na svoje etničko pripadanje, ali svjestan i spreman da kao član Predsjedništva BiH zastupa interese svih građana bez obzira na njihova etnička, religijska, spolna, ideološka ili bilo koja druga određenja. On ne zaboravlja svoje bosanskohercegovačko pripadanje i ponosan je na njega.

Sasvim je vidljivo da je dr. Kovačević u svojim političkim stavovima potpuno okrenut vrijednostima demokratije, vladavine ljudskih prava, zaštiti individualnog bića, zalaganju za društvo jednakopravnih ljudi i uz to odlučno okrenut u budućnost. S jasnom vizijom budućnosti u Predsjedništvu države dr. Kovačević će biti siguran zaštitnik prava i sloboda svih građana BiH. Stoga,  treba naglasiti dr. Slaven Kovačević nije običan kandidat za člana predsjedništva – on je mnogo više od “političke igre” u koju nas gura etnopolitika i nacionalistička isključivost.

Današnjoj BiH treba takav član Predsjedništa!