U jučerašnjoj tramvajskoj nesreći u Sarajevu poginuo je 23-godišnji student slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti Erdoan Morankić, dok je teško povrijeđena djevojčica (2009) kojoj su doktori bili primorani amputirati nogu. Tragedija je otvorila brojna pitanja o bezbjednosti saobraćaja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Tim povodom iz redakcije "Oslobođenje" razgovarali su sa redovnim profesorom na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu (UNSA) dr. sc. Dragom Ezgeta, koji je naglasio da je naš sistem sigurnosti loš u kojem gubimo najvrjednije resurse - živote i zdravlje.

Profesor Ezgeta ističe da svaki događaj ima svoj kontekst, a konstruktivno bi bilo iskoristiti ovu situaciju za dizanje svijesti i edukaciju o sigurnosti u saobraćaju te minimiziranju rizika.

Navodi da postoje jasne metode koje mogu značajno smanjiti rizik za cijelo društvo.

"Kao društvo nismo spremni koristiti struku i nauku, ono što fakulteti i stručnjaci preporučuju. Nedavno je održan i naučni skup, okrugli stol o unapređenju obuke, ali očito niko nije spreman naučne metode prevesti u praksu. A bez primjene nema koristi", kaže Ezgeta za "Oslobođenje".

On je naglasio kako promjene moraju početi od vrtića pa sve do penzije, jer sigurnost je sistemska stvar.

"Danas imamo zabrinjavajući trend. Svaki dan prelazim stotinu kilometara i vidim kako se ljudi ponašaju. Nivo saobraćajne kulture je nizak i rizici su ogromni", navodi.

Identifikovao je četiri ključna faktora za unapređenje sigurnosti - čovjek, vozilo, infrastruktura i okruženje.

"Kod infrastrukture moramo revidirati projektovanje, održavanje, signalizaciju i uskladiti ih sa normama i standardima. Pravilnike treba dopunjavati i unapređivati", kaže sagovornik "Oslobođenja".

Ezgeta naglašava da vozila moraju biti održavana, pregledana i korištena u skladu sa propisima, koji se moraju dosljedno primjenjivati.

"Najkompleksnija komponenta je čovjek. On učestvuje u 90 posto nesreća. Od najranijeg uzrasta do kraja života mora se raditi na promjeni svijesti i odnosa prema saobraćaju i riziku. Sudski vještak sam 25 godina. Vidio sam mnogo slučajeva u kojima su ljudi godinama vozili pijani, sa neispravnim vozilima, svjesno rizikujući", ističe profesor Fakulteta za saobraćaj i komunikacije UNSA te dodaje "da ne bismo sjeli u avion za koji znamo da je neispravan ili da je pilot pod dejstvom neke supstance".

Postavlja i pitanje zašto se tako ne ponašamo i u slučaju automobila.

"Rizik je isti, ali ga u cestovnom saobraćaju doživljavamo kao normalan", upozorava profesor Ezgeta.