Ovo što se desilo u Sarajevu nije samo “nesreća”. Ovo je tragedija koja je zauvijek promijenila živote, znate li to u Vladi KS!

U tramvajskoj nesreći život je izgubio Erdoan Morankić, a jedna djevojčica je ostala bez noge. Jedan čovjek više nikada neće zagrliti svoju porodicu. Jedno dijete će cijeli život nositi posljedice trenutka koji nije smio da se desi, piše novinska agencija Patria.

I onda, s neba pa u rebra, slušamo izjave Kenana Magode da su ministri SDP-a bili za Dan žalosti, a da pitamo premijera zašto nije proglašen!? Prebacivanje odgovornosti preko medija. Preko tragedije. Preko tuđe boli. To je jednostavno rečeno veliko nepoštovanje prema roditeljima i svim ožalošćenim stradalog mladića.

A, istina je mnogo jednostavnija, ne treba nama njihov Dan žalosti. Sarajevo je obavijeno u crno i bez da nam 'cirkuzanti' formalno dopuste da žalujemo!

Dan žalosti su odavno pretvorili u protokol zastave na pola koplja, crne trake, jedno saopštenje i sutra sve po starom. Sada kada na tom putu nema ni SNSD-a i HDZ-a počeli su između sebe da se nadmudruju! Građanima je dosta simbolike. Dosta je formalnosti. Dosta je političkog “mi smo bili za”.

Šta vrijedi jedan dan tišine ako sistem ostaje isti? Šta vrijedi saopštenje ako se ništa ne mijenja? Šta vrijedi politička prepirka dok porodica oplakuje sina, a jedno dijete će učiti da živi bez dijela tijela?

Nama treba odgovornost. Treba nam da se utvrdi kako i zašto se ovo desilo.

Treba nam da institucije rade svoj posao prije, a ne poslije tragedije. Treba nam da neko snosi posljedice ako je bilo propusta. A, mi svakako tugujemo!

Kako ih nije stid da se nadmeću danas izjavama dok grad tuguje? Kako ih nije sram da tragediju koriste za međusobno prozivanje? Ovo nije političko pitanje.

Ovo je pitanje sigurnosti građana. Ovo je pitanje sistema. Ovo je pitanje ljudskosti.

Erdoan Morankić zaslužuje više od protokolarnog dana žalosti. Djevojčica zaslužuje više od saopštenja. Građani Sarajeva zaslužuju istinu i odgovornost.