Od zemalja Zaljeva pa do Turske i Pakistana, iranski susjedi strahuju da bi Sjedinjene Države mogle otvoriti Pandorinu kutiju ako napadnu Iran. Rizici bi bili višestruki: od općeg požara u regiji do golemih migracijskih valova.

Strah od iranske odmazde

Glavni razlog za strah američkih saveznika u Zaljevu je iranska odmazda. Iako bi trebali uživati američku zaštitu, saveznici bi se našli na prvoj liniji bojišnice.

Upravo su te zemlje, zajedno s Omanom, apelirale na Trumpovu administraciju u januaru da odgodi napade zbog krvavog gušenja masovnih protesta u Iranu, rekao je saudijski izvor za France Presse, te i dalje poručuju da neće dopustiti da se njihov teritorij i zračni prostor koristi u slučaju rata.

Iran, iako je oslabljen tokom dvanaestodnevnog rata u lipnju 2025. godine, ostaje sila sposobna za žestoke napade.

Zaljevske zemlje "znaju da su ranjive jer Iranci imaju dovoljno osnovnih projektila srednjeg dometa koji im omogućuju gađanje vitalnih točaka tih zemalja: postrojenja za desalinizaciju morske vode, naftnih čvorišta i elektrana", rekao je Pierre Razoux, direktor studija u Mediteranskoj zakladi za strateške studije (FMES).

"Bez te infrastrukture, te vruće i pustinjske zemlje mogle bi postati nemoguće za život", naglasio je Razoux.

Naftna kriza

Te naftne države "zabrinute su zbog napada na energetsku infrastrukturu i mogućeg blokiranja plovidbe" u uskom grlu Hormuškog tjesnaca, podsjetila je Cinzia Bianco, istraživačica za Zaljev u Europskom vijeću za vanjske odnose (ECFR). Te su zemlje trenutno angažirane u skupim političkim agendama: promjeni ekonomskog modela, velikim radovima i energetskoj tranziciji.

"Sve bi bilo kompliciranije s naftnom krizom. Upravljanje sigurnosnim posljedicama promjene režima u Iranu dodalo bi novi sloj složenosti", objasnila je Bianco.

Uz to, dodao je Pierre Razoux, takav bi scenarij mogao potaknuti Kinu, velikog kupca zaljevske nafte, da pokuša smanjiti svoje veze s regijom. To bi bila loša vijest za zaljevske zemlje koje pokušavaju uravnotežiti svoju trgovinsku ovisnost o Sjedinjenim Državama.

Asimetrični sukobi

Potres u Iranu mogao bi probuditi druge sukobe koje bi Teheran mogao pokušati reaktivirati u sklopu svoje odmazde, putem Hutija u Jemenu ili Hezbolaha u Libanonu.

Njegovo oslabljivanje moglo bi, osim toga, dati odriješene ruke skupinama koje su neprijateljski nastrojene prema susjedima, poput Turske ili Pakistana. Tu se misli na kurdske skupine na sjeverozapadu i balučke separatiste na jugoistoku Irana, čije bi djelovanje moglo destabilizirati cijelu regiju.

"Tokom prethodnih protesta, Turska se bojala da bi u slučaju pada iranskog režima kurdske grupe to iskoristile za stvaranje problema u Turskoj", rekla je Gonul Tol s Instituta za Bliski istok. "Skupine povezane s borcima PKK-a postale bi aktivnije", smatra ona.

Ulozi su slični i za Islamabad, koji je poručio da je "stabilan i miran Iran, bez unutarnjih nemira, u interesu Pakistana".

Američki napadi "imali bi destabilizirajuće posljedice za cijelu regiju, a Pakistan bi mogao biti posebno pogođen", ocijenila je analitičarka i bivša diplomatkinja Maliha Lodhi. "Svaki problem blizu granica ojačao bi aktiviste u nestabilnom Balučistanu i bio bi ozbiljna prijetnja sigurnosti."

Migracijski valovi

Neki susjedi strahuju i od velikih migracija stanovništva ili priljeva izbjeglica, kakve je Turska doživjela tokom građanskog rata u Siriji.

"Šok bi vjerovatno bio puno jači, s obzirom na veličinu zemlje, njezino stanovništvo i heterogenost", rekao je Sinan Ulgen iz think-tanka Carnegie Europe.

Iran ima 92 miliona stanovnika koji pripadaju brojnim etničkim i vjerskim zajednicama (Kurdi, Azeri, Baluči, Arapi).

"Turska, Azerbajdžan i Armenija toga se posebno boje jer bi one bile odredišne zemlje", istaknuo je ruski analitičar Nikita Smagin. Za potonje dvije zemlje, koje su male površine, to bi "lako moglo ugroziti njihovu stabilnost".