Na društvenim mrežama, konkretno na Facebook stranici posvećenoj 1. gardijskoj brigadi Ante Bruno Bušić, nedavno je objavljen videomaterijal koji je opet uznemirio javnost u Bosni i Hercegovini. Glavni akter snimka je Dario Kordić, nekadašnji politički lider koji je pred međunarodnim pravosuđem osuđen za teške ratne zločine.

Na snimku se vidi Kordić u opuštenom izdanju, okružen veteranima HVO-a na privatnom druženju, kako pjeva nacionalističke pjesme Marka Perkovića Thompsona i Miroslava Škore. Ovaj događaj nije izoliran incident, već nastavak niza javnih istupa koji svjedoče o potpunom izostanku kajanja kod čovjeka koji je odslužio dugogodišnju kaznu zatvora, piše Stav.ba.

Podsjećamo, Kordić je ranije šokirao javnost izjavom iz 2022. godine. Tada je, na direktno pitanje o tome da li su rat i godine provedene iza rešetaka bili vrijedni, odgovorio da bi sve ponovio, što je okupljena masa tada pozdravila gromoglasnim aplauzom.

Takav trijumfalizam ne čudi kada se uzme u obzir da Kordić od samog početka uživa nepodijeljenu podršku političkog vrha HDZ-a. Još po izlasku na slobodu, u Busovači su ga u ljeto 2014. dočekali visoki zvaničnici HDZ-a BiH, predvođeni Draganom Čovićem, čime je poslana jasna poruka o njegovom statusu u tim krugovima.

Ovu politiku rehabilitacije dodatno su zacementirale Lidija Bradara i Sanja Vlaisavljević, koje su javno tvrdile da Kordić više nije ratni zločinac jer je odslužio svoju kaznu, svjesno zanemarujući činjenicu da sudska presuda za zločine protiv čovječnosti ne prestaje važiti istekom zatvorskih dana.

Ovakve scene dešavaju se u predvečerje tužne godišnjice stradanja u selu Ahmići. Taj zločin, koji je Haški tribunal definirao kao dio strateškog etničkog čišćenja Lašvanske doline, ostaje jedna od najmračnijih mrlja proteklog rata. Snage HVO-a su u tom napadu, izvršenom u ranim jutarnjim satima, ubile 116 bošnjačkih civila, među kojima su bila i djeca. Kordić je, kao jedan od ključnih aktera te politike, osuđen na 25 godina zatvora, ali snimci poput ovog posljednjeg pokazuju da sloboda za njega ne znači i suočavanje s prošlošću.

Postoji li dno koje Dario Kordić nije dotakao? Ako je suditi prema posljednjim snimcima na kojima se uz estradne patetičare i nacionalistički zanos ceri u lice žrtvama, odgovor je - ne postoji.

Čovjek koji je bio ideolog i nalogodavac spaljivanja ljudi, ubijanja staraca i djece u Ahmićima, danas se ne krije u mišijoj rupi tražeći oprost. Naprotiv, on pjeva. On slavi. On se naslađuje činjenicom da je na slobodi, dok su kosti 116 civila odavno sjedinjene sa zemljom Lašvanske doline. Kordić nije samo ratni zločinac, već je i hodajući spomenik neuspjehu ljudske savjesti i pravosudnog sistema koji dopušta da se ovakve spodobe šetaju slobodno bez i trunke pokajanja.

Njegova izjava da bi "sve ponovio" nije samo sramotna, već i duboko patološka. To je direktna potvrda da on nije bio tek vojnik ili političar u vihoru rata, već fanatik koji i danas, decenijama kasnije, uživa u mirisu paljevine i krvi koju je ostavio iza sebe.

Pristojno društvo bi ovakve likove izopćilo na marginu historije, ali Kordić se, uz podršku radikalnih krugova i aminovanje aktuelne HDZ-ove politike, i dalje tretira kao heroj. To što on ne žali za svojim nedjelima govori sve o njemu, ali to što mu se i dalje aplaudira dok javno poručuje da bi opet ubijao, govori užasnu istinu o onima koji ga okružuju. Dario Kordić je moralna nakaza koja se ne stidi svojih zločina, a naša je obaveza da mu nikada ne dopustimo da njegova pjesma nadjača našu uspomenu na nevine koje je poslao u smrt.