Pod izazovima današnjeg vremena mlade osobe podliježu različitim negativnim utjecajima, među kojima prednjače sredstva ovisnosti. Njihova dostupnost je sve veća, a posljedice po razvoj i zdravlje sve ozbiljnije.

Radom na prevenciji, ranom otkrivanju, liječenju i rehabilitaciji ovisnika bavi se Zavod za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo, koji se nalazi na adresi Nahorevska 173.

Jednostavna procedura

Direktorica ove ustanove Rasema Okić je za portal Radiosarajevo.ba govorila o pomenutom problemu i suočavanju s njim.

Za početak nam je objasnila koja je procedura da im se roditelji jave.

"Procedura je u principu vrlo jednostavna. Svaki roditelj koji posumnja u svoje dijete ili želi nešto da provjeri, može doći u Zavod za bolesti ovisnosti i to svakim danom.

Naravno da to mogu biti hitna stanja, da su posumnjali u neko doba noći i dovedu dijete na screening test. U principu, ako duže vrijeme primijete taj problem ili sumnjaju, bilo bi dobro da dođu radnim danom do 20 sati. Posebno se preporučuje utorak i četvrtak, kada dolaze roditelji i djeca.

Uvijek će neki psihijatar, psiholog ili socijalni radnik pregledati, porazgovarati i napraviti eventualno neki plan ukoliko postoji stvarno ozbiljan problem ili sumnja u neko eksperimentiranje s psihoaktivnim supstancama, odnosno drogom", rekla je Okić za portal Radiosarajevo.ba.

Otkrila nam je koje droge se najviše konzumiraju.

"To je kao bazična supstanca koju oni i ne smatraju osobito drogom - marihuana. Puši se kao džoint i slično. Zatim se dosta nude takozvani psihostimulansi,  kako ih mladi zovu podizači, dizalice, oni koji popravljaju raspoloženje. Prvenstveno amfetamini, metamfetamin, ekstazi ili bobe u slengu mladih. Nešto kasnije i među adolescentima, povremeno i kokain. To su neke najčešće droge koje se koriste", istakla je naša sagovornica.

S obzirom na sve veću popularnost snusa, pitali smo je da nam pojasni koje su opasnosti od ovog proizvoda.

"Snus je jedna duhanska prerađevina koja se nalazi u obliku nikotinskih vrećica i oni konzumenti su naučeni da sadržajem iz tih vrećica trljaju desni i na taj način zapravo zadovoljavaju svoju nikotinsku potrebu. Međutim, to je visokorizično, jer to vam je na neki način kao da zvaču čisti duhan. Što je najstrašnije, tržište nije definirano i snus se može nalaziti na trafikama, benzinskim pumpama, i kupovati po dosta pristupačnim cijenama.

Među mladima se na neki način dosta o tome govori i pokušavaju to koristiti. Međutim, ta visoka koncentracija duhana i duhanske prerađevine kod mladih može izazvati osjećaj mučnine, povraćanja, nemira, lupanja srca, a zabilježeni su i neki slučajevi gdje su padali, gubili svijest i slično", napomenula je Okić.

Najmlađa osoba s kojom su radili u zavodu imala je 13 godina.

"Ima nekih slučajeva u toj dobi koji su zabilježeni. Dođu nam s 15 ili 16, ali to već datira dvije ili tri godine i već je nekako ozbiljna ta štetna upotreba supstanci, a to je onda čisto praćeno raznim poremećajima u ponašanju", kazala je.

Prepoznavanje ovisnika

Ono što sve roditelje sigurno najviše interesuje je kako da prepoznaju ovisnika.

"Puno je načina na koji oni to mogu prepoznati. Recimo jedan neuredan životni stil - da kasno liježu, da su ujutro pospani, umorni, da su nervozni, napeti, da iznenada mijenjaju raspoloženje, imaju vrlo čudne i zacrvenjene oči, da im curi nos, da nisu dugo spavali, da im treba više novca nego obično, da iznenada izađu u neko neuobičajeno vrijeme i onda se brzo vrate potpuno izmijenjeni, u psihomotornom nemiru ili pospani, zavisi od tog koju supstancu uzimaju.

Ili imaju neka dugovanja, popuste u školi, izostaju sa nastave, imaju neke prijatelje o kojima roditelji ništa ne znaju, kriju mobitel i sadržaj iz mobitela... Puno je tih situacija.

Mogu nastati iznenadne situacije jakog lupanja srca, mučnice, povraćanja, nemira ili recimo dubokog sna koji traje neuobičajeno duže", istakla je Okić.

Ključno pitanje koje se postavlja je kako pomoći.

"Naš tim mora upoznati i dijete i roditelja. U njihovom susretu s nama se polako otkrivaju neki problemi. Sami roditelji otkrivaju neke manire kod djece, a i mi prepoznajemo roditelje i njihov način gledanja na to i promišljanja, porodičnu dinamiku koja postoji među njima i slično. Puno je načina na koje se to može posumnjati i pratiti.

Ako su baš neke hitne situacije, kao predozoriranost, onda obično reaguje Hitna pomoć, uz praćenje vitalnih parametara – mjerenje tlaka, pulsa i slično. To je u stanjima kad se to iznenada dogodi, da su pospani, izgubili svijest, povratili itd.

Jedno kontinuirano praćenje je ustvari na dnevnoj bazi. Kad dođe do onog svega što sam navela, onda je vjerovatno vrijeme da se provjeri mobitel, laptop, džepovi, novčanik, okruženje... Ako postoje pozivi i škole, to sigurno nije slučajno", zaključila je Okić za portal Radiosarajevo.ba.