Za autoritarne političke režime u pravnoj i politikološkoj nauci se kaže da se nalaze na suprotnom polu od demokratije. Od njih je razlikuje ono po čemu se i zovu, a to je autoritarnost koju karakteriše privid politički pluralnog društva, dok u stvarnosti imamo koncentraciju vlasti u rukama manjeg broja pojedinaca, a nerijetko i samo jedne osobe tako da je cijelo društvo stavljeno pod kontrolu i upravljanje te nekolicine ili pojedinca.

Upravo takav režim postoji evo već dvije decenije u Republici Srpskoj, u kojoj Milorad Dodik ima svu moć i vlast u svojim rukama. Njegova moć i vlast su toliki da kontroliše i upravlja svim najvažnijim društvenim procesima, kako na nivou entiteta, tako i na nivou jedinica lokalne samouprave, upozorava u analizi za „Slobodnu Bosnu“ dr. Milan Blagojević, pravni stručnjak.

-Svojom apsolutnom političkom i ekonomskom moći on naprosto kao u šaci drži i manipuliše kritičnom masom stanovništva, kojom upravlja kao svojim podanicima, pri čemu se ta masa naroda u takvu poziciju samo dovela odsustvom karaktera, spremnog da zarad dobijanja ili očuvanja radnih mjesta i drugih ličnih koristi u javnoj upravi i javnim preduzećima i ustanovama, kojima apsolutistički upravljaju Dodik i njegovi poslušnici, do servilnosti prihvata i realizuje sve što on i njegov režim traži od te mase.

Posljednji primjer koji to potvrđuje bili su nedavno završeni prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske, na kojima je pobijedila osoba samo zato što je na tom mjestu hoće Dodik, što je to njegova volja, i naravno što ima na svojoj strani kritičnu masu stanovništva koja je, lošeg karaktera, dozvolila da bude kupljena ogromnim brojem radnih mjesta u javnom sektoru, kojim suvereno vlada već 20 godina autoritarni režim Milorada Dodika.

To je jednostavnim jezikom kazana suština tog režima.

U njemu svo to vrijeme vegetira opozicija, slabašna u svakom pogledu, i uz to još unutar sebe posvađana ličnim ambicijama pojedinaca, zbog čega se za nju može reći da je prividna, a ne stvarna opozicija režimu.

SLABAŠNA OPOZICIJA U REPUBLICI SRPSKOJ

Pored nje takve, i ništa bolje kritične mase stanovništva, ovaj režim može računati na svoju vlast i u narednom periodu.

Koliko je ta opozicija slaba, dezorjentisana i neprincipijelna dokazuje i najsvježiji primjer od 17.2. ove godine.

Naime, Branko Blanuša je nakon održanih ponovljenih izbora za predsjednika Republike u više izbornih jedinica, na kojima je pobijedio Dodikov kandidat Siniša Karan, a na kojima je Blanuša bio protivkandidat, izjavio da neće čestitati Karanu, zbog toga što je do takvog ishoda došlo kupovinom glasova. Blanuša je o tome u jednom intervjuu izjavio, kako je 9.2.2026. godine prenio portal "Slobodna Bosna":

"Ne znam na osnovu čega da im čestitam, a na osnovu svega onoga što je viđeno juče. Ako neko dođe na osnovu glasova na onakav način, da li je to za čestitku. Svi smo vidjeli šta je rađeno. Korišteni su javni resursi. Imamo lokalne grupe ljudi koji su interesno povezani i koji upravljaju sa svim. Oni su imali liste ljudi koji trebaju da glasaju, imali su biračke spiskove. Sve su po biračkom spisku obišli. Vidjeli kako da dobiju glas, na koji način. Da li je to asfalt, posipanje puta ILI DIREKTNO PLAĆANJE NOVCEM. Sve su ih doveli na biračko mjesto i završili priču".

To je, dakle, rekao Branko Blanuša, i to ne samo kao protivkandidat na izborima za predsjednika Republike, već i kao predsjednik SDS-a.

Njegove citirane riječi samo potvrđuju sve ono što je prethodno rečeno o suštini autoritarnog režima Milorada Dodika i slabosti narodnog karaktera koji ide naruku tom režimu. Tu patologiju neće promijeniti ni izborna tehnologija (skeneri i drugi instrumenti), jer ona pomaže samo na izbornom mjestu, a ne i izvan njega, na terenu prije samog čina glasanja.

Iskustvo ovog režima pokazuje da je to ključna formula njegovog uspjeha, na jednoj, i poraza svih nas na drugoj strani, nemoćnih i nevoljnih da shvatimo i prihvatimo istinu da se sve to radi samo zarad interesa pojedinca i uskog kruga njegove rodbine, saradnika i prijatelja. A ne za dobro svih.

Opozicija je i ovaj put pokazala svoju nemoć, ali i dezorjentisanost i neprincipijelnost.

Naime, poslije svega što je rekao Branko Blanuša, očekivano je bilo da 17.2.2026. godine opozicija neće prisustvovati u Narodnoj skupštini polaganju zakletve Siniše Karana za predsjednika Republike.

Ali je ona ipak bila tu, u priličnom broju, iako je Branko Blanuša prije toga rekao da ne može čestitati Karanu, s obzirom na kupovinu glasova i izborne nepravilnosti kojima je  izabran.

Pošto je Blanuša to rekao kao kandidat za predsjednika Republike na izborima, ali i kao predsjednik SDS-a, bilo je očekivano da barem poslanici iz SDS-a zbog toga ne prisustvuju polaganju zakletve, a ni ostali iz opozicije, jer je Blanuša bio zajednički kandidat opozicije.

Međutim, opozicija je postupila upravo suprotno od onoga što je poslije svega jedino bilo dosljedno svemu onome što je o tim izborima rekao njen kandidat.

Stoga i ovo prilično govori o toj opoziciji, njenoj slabosti i prividnosti koja odgovara autoritarnom karakteru ovdašnjeg političkog režima, zaključio je Blagojević.