Bosna i Hercegovina nalazi se pred ključnom energetskom i političkom odlukom – bez izmjena zakonodavstva o državnoj imovini teško će biti realizovati projekat Južne gasne interkonekcije, strateški važan za smanjenje potpune zavisnosti zemlje od ruskog gasa. Iako postoje pravni mehanizmi koji bi omogućili izuzetak u javnom interesu, institucije nadležne za njihovu primjenu godinama su blokirane, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

U međuvremenu rastu i međunarodni interesi, uključujući i američke investitore, što dodatno povećava pritisak da se dugogodišnje pitanje državne imovine konačno riješi. Trenutno 100 posto gasa koji se koristi u BiH dolazi iz Rusije, a za izgradnju Južne interkonekcije zainteresovana je američka firma AAFS Infrastructure and Energy, čiji su predstavnici nedavno posjetili BiH.

Iz Kancelarije visokog predstavnika (OHR) za Radio Slobodna Evropa kažu da u važećem zakonu postoji mehanizam kojim bi se odobrio izuzetak u javnom interesu, ali tijelo koje bi trebalo da provodi taj mehanizam – Komisija za državnu imovinu – nije imenovano od 2018. godine.

Stručnjaci s kojima je razgovarao RSE ostavljaju otvorenom mogućnost usvajanja posebnog zakona, takozvanog lex specialis, koji bi se bavio ovim pitanjem, ali ističu da je potrebno usvajanje krovnog zakona koji bi tretirao državnu imovinu na cijeloj teritoriji zemlje.

U BiH je trenutno na snazi zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je nametnuo visoki predstavnik Pedi Ešdaun prije više od 20 godina. Zakon ostaje na snazi dok državni parlament ne usvoji novi koji će definisati šta je državna imovina te ko i kako njome raspolaže, što politički predstavnici iz entiteta Republika Srpska već godinama blokiraju.

Moguća zakonska rješenja

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić uputio je u septembru prošle godine inicijativu za izmjenu zakonske zabrane, koju bi trebao nametnuti visoki predstavnik Kristijan Šmit koristeći takozvana bonska ovlašćenja. Nikšićev prijedlog predviđa da iz zabrane raspolaganja bude izuzeta ona državna imovina koja je potrebna za izgradnju, održavanje i funkcionisanje javne infrastrukture – cesta, željeznica, aerodroma, gasovoda, naftovoda i elektroenergetskih objekata. Vlasnik imovine ostala bi država BiH, ali bi niži nivoi vlasti mogli mijenjati namjenu radi javnih projekata.

Na upit RSE iz OHR-a nisu odgovorili šta misle o Nikšićevoj inicijativi, niti da li je bilo drugih inicijativa za izmjene zakona. Ističu da je Ustavni sud BiH naveo da je "nosilac prava vlasništva nad državnom imovinom država BiH", a da je zabrana raspolaganja sredstvo za zaštitu interesa države. "Trajno rješenje, međutim, zahtijeva političku volju i spremnost na kompromis od strane domaćih političkih aktera," naglašavaju iz OHR-a.

Albin Muslić, poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH i predsjedavajući njegove Ustavnopravne komisije, izjavio je za RSE da će zakon jednom biti usvojen, ali bi volio da to ne bude "nametanje visokog predstavnika". "Pritom u tom zakonu o državnoj imovini treba definisati imovinska dobra koja su u vlasništvu isključivo BiH, a po meni, ono što nije potrebno za izvršavanje ovlaštenja institucija treba prenijeti na niže nivoe vlasti, naročito oko onih imovinskih dobara koja su neperspektivna i koja možda samo generiraju trošak," ocjenjuje Muslić.

Za njega je lex specialis moguće rješenje za Južnu interkonekciju, ali smatra da to nije dugoročno dobar pristup. "Mi imamo potrebu za zapadnom interkonekcijom, za sjevernom interkonekcijom, tako da bismo se mi kao državni zakonodavac pretvorili u zakonodavca koji donosi parcijalna rješenja od slučaja do slučaja, i to je po meni potpuno pogrešno," upozorava Muslić.

Muharem Cero, ekspert za pitanja državne imovine, ocjenjuje za RSE da će projekat Južne interkonekcije biti vododijelnica koja će, nakon tri decenije političkih razmirica, definisati načine rješavanja državne imovine. On kaže da je rješenje neophodno kako bi se osigurala pravna sigurnost investitora i izbjegli potencijalni arbitražni procesi koji bi BiH mogli koštati milione. Cero ne isključuje ni mogućnost donošenja posebnog zakona koji bi ponudio rješenje za zemljište kojim će prolaziti gasovod, ali podsjeća da pravosudne institucije imaju nekoliko predmeta koji se odnose na nezakonitu prodaju ili raspolaganje državnom imovinom te da novo rješenje ne bi smjelo legalizovati dosadašnja rasparčavanja.

Nekoliko prijedloga zakona bilo je upućivano u Parlament BiH, ali do danas nijedan nije dobio podršku. Najnoviji prijedlog zakona, koji je prošle jeseni u parlamentarnu proceduru uputila grupa poslanika, nije prošao – u januaru ga je Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma dva puta ocijenila negativno.

"Nedostatak političke volje, naročito iz Republike Srpske, jer je poznata situacija da svaki zakon koji se usvaja u državnom parlamentu mora imati pored obične većine i entitetsku većinu, zapravo održava ovakvo stanje stvari na terenu, a što se reflektira na realizaciju brojnih investicija u BiH," kazao je predsjedavajući komisije Muslić.

Politički predstavnici iz RS od ranije su protivnici usvajanja bilo kojeg zakona koji bi se bavio državnom imovinom na nivou BiH. Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ranije je govorio da je entitetska imovina za njih "crvena linija" te je prijetio secesijom RS iz BiH u slučaju nametanja zakona. RS je pokušavala raspolagati državnom imovinom preko više zakonskih rješenja usvojenih u Narodnoj skupštini entiteta, ali većina ih je oborena na Ustavnom sudu BiH.

Američki investitori i značaj projekta

Američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, osnovana krajem prošle godine, zainteresovana je za interkonekciju, a njeni rukovodeći ljudi bliski su američkom predsjedniku Donaldu Trampu. Početkom novembra prošle godine u Atini su američki ministri za resurse i energetiku, Dag Bargam i Kris Rajt, razgovarali s hrvatskim i bh. zvaničnicima o važnosti ovog projekta.

Jedan zakon o Južnoj interkonekciji već je usvojen u parlamentu Federacije BiH. U zakonu je entitetska gasna kompanija BH-Gas navedena kao isključivi investitor, koji je, između ostalog, oslobođen plaćanja naknade za zemljište kuda bi prolazio gasovod. Obzirom da ovaj zakon ne dozvoljava da privatni koncesionar gradi gasovod, on će po svemu sudeći morati biti mijenjan, kako su ranije za RSE potvrdili federalni poslanici. BH-Gas bi u toj situaciji mogao ostati manjinski partner koji bi mogao biti tehnički operater ili zakupac kapaciteta.

Da bi država mogla sklopiti ugovor o koncesiji s investitorom, najprije bi se moralo tačno utvrditi koja imovina je u njenom vlasništvu. Tek nakon toga bi ta imovina mogla biti otkupljena ili ustupljena za potrebe izgradnje gasovoda.

Krajem prošle godine iz Ambasade SAD rečeno je za RSE da bi već tokom 2026. godine mogla početi izgradnja gasovoda. Njime bi BiH direktno mogla dobijati gas iz LNG terminala na ostrvu Krku na sjeveru Jadrana, što bi značilo diversifikaciju izvora ovog energenta. Oko 60 posto gasa na krčkom terminalu stiže iz SAD, a ostatak s Bliskog istoka.

Trasa Južne interkonekcije počinjala bi u Travniku u centralnoj BiH, išla kroz Tomislavgrad i Posušje u zapadnoj Hercegovini, prelazila granicu kod Imotskog i spajala se s hrvatskom gasnom mrežom na području Makarske, s nastavkom prema Splitu. U cijelom projektu Hrvatska mora uraditi svoj dio posla i izgraditi gasovod dužine oko 75 kilometara, od Splita do Imotskog.

Ovaj projekat postoji već duže od dvije decenije. U sklopu njega planirano je i povezivanje na gasovod koji bi dolazio iz pravca Albanije, a kojim bi ovaj energent stizao iz Azerbejdžana. Trenutno BiH dobija 100 posto gasa iz Rusije, i to na jedinom ulazu u zemlju – gasnom terminalu Šepak na granici sa Srbijom.