Na adresu diplomatsko - konzularne mreže Bosne i Hercegovine navodno je stigla instrukcija ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića o tome kako bi se diplomate i drugi zaposleni trebali ponašati.

Sjetio se ministar nakon tri godine mandata i jake diplomatske ofanzive Milorada Dodika koja očigledno i više no funkcioniše, da u svom populističkom maniru koji neznanje skriva iza prazne retorike, nešto i uputi osoblju u ambasadama, a za što ovaj put još uvijek nije organizirao press konferenciju, piše Stav.ba.

Tako se diplomate i drugi zaposleni moraju pridržavati Bečke konvencije, državnih zakona, kodeksa javnih istupa u Ministarstvu vanjskih poslova i tome sličnim odlukama inače će biti "pozvani na odgovornost".

Treba napomenuti da su ambasadori, iako dio sistema MVP-a imenovani od strane Predsjedništva BiH, pa tako Konaković sam ne može smijeniti ambasadora, ne može poništiti odluku Predsjedništva.

Krenimo od prve presumpcije.

"Pozvani na odgovornost" je rečenica koja obuhvata sve, a ne govori ništa konkretno. To je formulacija koja ostavlja širok prostor za proizvoljno tumačenje.

Ministar je trebao biti upućen u procese i govoriti o sankcijama i odgovornosti kada je vlast Republike Srpske potpisala lobistički ugovor s ciljem ukidanja sankcija Miloradu Dodiku, zatvaranju OHR-a i tome slično.

Možda je, dok je atmosfera sa koalicionim partnerima iz SNSD-a bila toliko "kooperativna" mogao barem nešto pokušati uraditi na ukidanju predstavništava manjeg bh. entiteta po svijetu da druge države ne steknu dojam kako Bosna i Hercegovina ima dvije paralelne DKP mreže.

Dok se Dodik preko Željke Cvijanović sastaje sa visokopozicioniranim američkim političarima ili, što je još važnije, onima koji na njih imaju veliki utjecaj, Konaković prihvata poziv specijalnog izaslanika SAD-a za praćenje i borbu protiv antisemitizma Yehuda Kaplouna za još jednu posjetu Americi.

A svi znamo koliko su važni specijalni izaslanici jer, poput nekih koji su česti gosti u BiH, zaista su donijeli promjene. 

Fijasko Konakovićevog mandata teško je sumirati, jer sama činjenica da su vlasti RS-a pored njega na funkciji MVP-a uspjele voditi uspješne pregovore o bitnim pitanjima, podvlači crtu njegovom nepoznavanju materije.

Dok poput umornog putnika koji je za tri godine mandata na račun građana skoro obišao cijelu planetu bez ikakvog konkretnog rezultata tek se upoznavajući sa međunarodnim odnosima, Konaković nastavlja da vlastiti izostanak rezultata umotava u celofan bilo koje aktuelne političke teme, pa se nekada čini da je toliko posvećen da stigne pratiti "procese" od nivoa mjesnih zajednica do državnog.

U ozbiljnoj diplomatiji instrukcije su dio strategija djelovanja, a ne nužnosti discipliniranja. Bh. javnost i dalje ostaje uskraćena za konkretne rezultate u zaštiti državnih vanjskopolitičkih interesa.

Za sada, jedini dojam jeste da se jednim papirom nadomješta političko djelovanje u simptomatično isto vrijeme dok paralelne aktivnosti RS-a na međunarodnom planu postaju vidljive.

Politička stvarnost ostaje značajno izmijenjena, pa je svima jasno da se ovim potezima samo nastoji stvoriti percepcija odlučnosti.