Na današnji dan prije pet godina otišao je Đorđe Balašević, jedan od onih umjetnika čije su pjesme odavno prestale biti samo muzika, a postale dio ličnih uspomena mnogih generacija. Preminuo je u 67. godini od posljedica koronavirusa, a iza sebe je ostavio jasnu želju – bez pompe, bez velikih govora i bez javnog spektakla. Samo porodica i najbliži, prenosi Dnevno.hr.

U skladu sa tim, posljednji oproštaj bio je tih, dostojanstven i emotivan. Balaševićevo tijelo iz kapele su ispratili tamburaši, uz pjesmu "Aco braco", potom i "Malu riđu", dok je na samom grobnom mjestu zazvučala "Olivera" – pjesme koje su ga obilježile i koje su tog dana imale posebnu težinu. Na sahrani su, uz porodicu, bili i tadašnji gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević, kao i gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković, što i nije čudno s obzirom na to da je porodica Balašević jedno vrijeme živjela u Sloveniji.

Ekshumacija napravljena nakon 40 dana

No, priča tu ne završava. Četrdeset dana nakon pokopa, kako je prenio Mondo.rs, izvršena je ekshumacija. Posmrtni ostaci Đorđa Balaševića tada su kremirani i premješteni u porodičnu grobnicu, svega nekoliko metara dalje, ispod drveta – na mjesto koje je, prema svemu sudeći, odabrano sa posebnom simbolikom.

Njegov nadgrobni spomenik oblikovan je kao list i srce, jednostavan, ali snažan u poruci. Na njemu su uklesani stihovi: "Bez crne bijela ne bi vrijedila", iz pjesme Portret života mog. Rečenica koja, baš poput njegove muzike, govori o ravnoteži života, o svjetlu i tami – i o čovjeku koji je i u odlasku ostao vjeran sebi.