Zlostavljanje ukrajinskih ratnih zarobljenika - premlaćivanja, mučenja, elektrošokovi i egzekucije - dokumentirani su tijekom cijele ruske invazije na Ukrajinu, piše portal Meduza.

Ono što je dosad bilo teže dokazati jest zapovjedni lanac: ko je znao, ko je odobravao i ko je naređivao.

Nova istraga Radio Free Europe/Radio Liberty (RFE/RL), kroz istraživačke projekte Skhemy i Sistema, donosi upravo to - rijedak i potresan uvid u privatnu komunikaciju ruskog generala koji se, prema objavljenim porukama, otvoreno hvalio mučenjem, ubijanjem i skrnavljenjem tijela ukrajinskih vojnika, uključujući ratne zarobljenike. Nalaze je sažela i Meduza.

U središtu istrage nalazi se Roman Demurčijev, 49-godišnji ruski general koji je najmanje do prosinca 2024. obnašao dužnost zamjenika zapovjednika 20. kombinirane armije.

Godine 2023. unaprijeđen je u čin general-bojnika odlukom Vladimira Putina, a u vojnim krugovima uživa reputaciju nagrađivanog i ‘pouzdanog‘ časnika koji je sudjelovao na sastancima s najvišim zapovjednicima.

Brutalno mučenje

No, arhiva poruka, fotografija i videozapisa, do koje su novinari došli preko izvora unutar ukrajinske vojske, otkriva drugu sliku - onu koja svjedoči o brutalnosti i potpunom gubitku elementarne ljudskosti.

U komunikaciji s kolegama i vlastitom suprugom Demurčijev se više puta referirao na odsječene uši ukrajinskih ratnih zarobljenika. Kao dokaz, slao je fotografije.

U jednoj poruci supruzi šalje fotografiju nekoliko odrezanih ušiju i piše:

- Nanizat ću ih u vijenac i dati kao poklon. Odgovor koji je dobio dodatno pojačava sablasni ton cijele prepiske:

- Kao svinjske uši uz pivo.

Ta razmjena poruka, prema istrazi RFE/RL-a, nije bila izolirani trenutak groteskne ‘šale‘, nego dio obrasca komunikacije u kojem se brutalnost normalizira, a ljudski ostaci pretvaraju u predmet sprdnje.

U drugoj prepisci, vođenoj s vojnim protuobavještajcem pod imenom ‘Roman‘, general pita što učiniti s jednim zarobljenim Ukrajincem. Prema porukama, postavlja pitanje treba li ga ubiti ili predati na daljnje mučenje. U jednoj razmjeni navodi da ima zarobljenika koji sjedi u jami i traži upute - hoće li ga ‘riješiti‘ ili ga predati.

Taj ukrajinski vojnik kasnije se, razmjenom zarobljenika, vratio kući i potvrdio da je bio teško pretučen i mučen elektrošokovima.

Ubijanje zarobljenika i odlikovanja

Poruke pokazuju i da su se zarobljenici slali generalu uz izričitu napomenu da ih treba likvidirati. Dakle, ne radi se samo o individualnim ispadima, nego o komunikaciji koja implicira svjesno sudjelovanje više aktera.

Jedan od najjezivijih dijelova prepiske odnosi se na videozapis iz prosinca 2024. Na njemu se, prema navodima iz istrage, vidi kako ruski regruti, bivši zatvorenici uključeni u vojnu službu, zarobljavaju trojicu ukrajinskih vojnika, a potom ih lopatama tuku do smrti.

Umjesto osude ili pokretanja istrage, Demurčijev je o incidentu izvijestio svog nadređenog, zapovjednika 20. armije Olega Mitjajeva. Prema porukama, zapovjednik je naredio da se ti regrutirani zatvorenici, koji su ubili ratne zarobljenike, odlikuju.

Takva odluka, navodi RFE/RL, nije bila iznimka. Istraživanje ukazuje na to da su zlostavljanje i egzekucije ukrajinskih ratnih zarobljenika raširena praksa unutar ruske vojske, koju dio zapovjednog kadra ne samo da tolerira, nego i aktivno potiče.

Arhiva, koja obuhvaća razdoblje od 2022. do 2024., ne otkriva samo osobnu brutalnost jednog generala, nego i atmosferu nekažnjivosti.

Demurčijev se u porukama ne skriva, ne pokazuje strah da bi netko mogao reagirati, niti sugerira da se radi o tajnim, izoliranim radnjama. Naprotiv, ton komunikacije upućuje na uvjerenje da takvo postupanje neće imati posljedice.

U kontekstu međunarodnog humanitarnog prava, mučenje, sakaćenje i ubijanje ratnih zarobljenika predstavljaju teške povrede Ženevskih konvencija i ratne zločine.

No, ova prepiska pokazuje nešto još mračnije: ne samo da su zločini počinjeni, nego su dokumentirani, fotografirani i dijeljeni unutar zapovjednih struktura uz podsmijeh i hvalisanje.

I dok ruski državni vrh javno negira sustavne zločine, privatne poruke jednog generala sugeriraju suprotno: brutalnost prema zarobljenicima nije devijacija, nego dio šireg obrasca ponašanja u kojem je dehumanizacija neprijatelja postala norma, zaključuje Meduza.