Svakog minuta svakog dana mreža od 700 detektora stoji na straži i prati varijacije u seizmičkoj aktivnosti Novog Zelanda. "Stanice za prisluškivanje" su postavljene na vrhovima brda prekrivenim žbunjem i duž obala vulkanskih jezera.

Osjetljivu opremu precizno kalibrišu tehničari kako bi upozorili na neposrednu opasnost. Signali se prate u centru za kontrolu vanrednih situacija nedaleko od glavnog grada Velingtona.

Od 2018. godine, bilo je više od 158.000 hiljada zemljotresa na Novom Zelandu ili uz njegove obale. Od toga, međutim, samo do 150 tih potresa godišnje su dovoljno jaki da ih ljudi osjete.

‘’Ako je u pitanju jak potres, moramo da procijenimo tu prijetnju, utvrdimo koliko je velika, gdje se nalazi, kao i moguće posljedice, recimo da li postoji prijetnja od cunamija“, kaže Majk Ros analitičar geohazarda.

Met Gerstenberger je čovjek koji vodi tim seizmologa dok kreiraju kompjuterske modele prethodnih zemljotresa jačine 7 i 8 stepeni po Rihterovoj skali na Novom Zelandu i dodaju analizu u skoro realnom vremenu kako bi utvrdili seizmičke obrasce i bolje predvidjeli buduće velike potrese.

‘’Vjerovatno ćemo ponovo doživjeti nešto slično u budućnosti. Tokom narednih stotinu godina ćemo možda iskusiti više zemljotresa magnitude sedam koji se dešavaju unutar kopnene mase Novog Zelanda. Moguće je da će na moru biti i neki jači, mada je vjerovatnoća za to znatno manja", kazao je seizmolog Met Gerstenberger.

Grad Krajstčerč je bio mjesto posljednjeg velikog zemljotresa na Novom Zelandu u februaru 2011. godine, u kojem je poginulo 185 ljudi.

Više zgrada, uključujući gradsku anglikansku katedralu, pretrpjelo je ozbiljnu štetu u zemljotresu jačine 6,3 stepena Rihterove skale.

15 godina kasnije, vlada je izradila plan fazne obnove ove znamenite katedrale, a 2030. godina je postavljena kao ciljni datum za ponovno otvaranje.

Nedaleko odatle, u muzeju ‘Quake city’, dio srušenog tornja katedrale izložen je u okviru stalne izložbe postavljene da ispriča priču o 22. februaru 2011. godine kroz glasove i slike onih koji su preživjeli.

"Jedna od ključnih priča koju ovdje pružamo ljudima jeste kako da budu spremniji za zemljotrese i smatram da to stvara mnogo otporniji grad“, naglašava Stiven Penrusko portparol muzeja ‘Quake city’

Mnogi analitičari i sociolozi smatraju da je potreban zreo nacionalni razgovor o prihvatljivom nivou budućeg rizika i da se trenutna politika previše fokusira na oporavak, a nedovoljno na spremnost i otpornost.

Danas je Krajstčerč grad usred građevinskog buma. U građevinskom smislu je ojačan nakon velikog zemljotresa i može se reći da cvjeta u ekonomskom smislu.