U nekim od najsušnijih regija na Zemlji, nova tehnologija dokazuje da se voda za piće može crpiti direktno s neba, čak i kada je tlo suho. Palestinski profesor Omar Yaghi, hemičar sa Univerziteta Kalifornija u Berkeleyu i dobitnik Nobelove nagrade za 2025. godinu, izumio je mašinu koja može da prikupi do 1.000 litara čiste vode dnevno iz rijetkog zraka.

Ovaj uređaj, koji je razvila njegova tehnološka kompanija Atoco, efikasno radi čak i u područjima s vlažnošću zraka manjom od 20%, nudeći potencijalni spas regijama koje se bore s ozbiljnom nestašicom vode.

Nauka o "super-spužvi"

Proboj je zasnovan na retikularnoj hemiji, oblasti koju je osmislio Yaghi. Ključ izuma su metal-organski okviri (MOF) - sintetički, porozni materijali koji djeluju poput naprednih spužvi.

Ovi materijali su konstruisani na molekularnom nivou tako da imaju ogromnu površinu; samo nekoliko grama supstance može prekriti unutrašnjost fudbalske arene.

Dok zrak prolazi kroz mašinu, MOF-ovi zarobljavaju molekule vode u svojim malim porama. Kada se zagrije ambijentalnom sunčevom svjetlošću ili niskoenergetskom toplinskom energijom, materijal oslobađa zarobljenu vlagu kao paru, koja se zatim kondenzira u tekuću vodu.

Za razliku od tradicionalnih atmosferskih generatora vode kojima je potrebna značajna količina električne energije za hlađenje zraka, Yaghijev sistem radi van mreže koristeći samo sunčevu toplinu.

Alat za otpornost na katastrofe

Ovaj izum dolazi u ključnom trenutku, jer Ujedinjene nacije upozoravaju na "globalni vodni bankrot", gdje preko 2 milijarde ljudi nema pristup sigurnoj vodi za piće. Iako je desalinizacija uobičajeno rješenje za obalna područja, ona je energetski intenzivna i proizvodi slani otpad koji šteti morskim ekosistemima.

Yaghijev sakupljač vode nudi prenosiviju i ekološki prihvatljiviju alternativu. Veličine otprilike 6 metara dugog transportnog kontejnera, ove jedinice mogu se rasporediti na ostrva pogođena uraganima ili u udaljena pustinjska sela.

Na Karibima, gdje su oluje poput uragana Beryl oštetile centralnu infrastrukturu, takve mašine bi mogle pružiti trenutnu pomoć bez oslanjanja na električnu mrežu.

Od ličnih teškoća do globalnog uticaja

Yaghijeva motivacija za ovaj projekat je duboko lična. Odrastajući u palestinskoj izbjegličkoj zajednici u Jordanu, živio je u kući bez tekuće vode. Često se prisjeća susjedskog "šaputanja" da je stigao kamion s vodom, što je izazvalo frenetičnu žurbu da se kontejneri napune prije nego što nestane zaliha.

„Nauka je tu, ono što nam sada treba je hrabrost da proširimo ova rješenja“, rekao je tokom nedavnog terenskog testiranja.

Iako se tehnologija trenutno kreće od laboratorijskih prototipova do industrijskih jedinica, on zamišlja budućnost „personalizirane vode“. Slično kao što solarni paneli omogućavaju domovima da sami proizvode energiju, ovi uređaji zasnovani na MOF-u mogli bi na kraju omogućiti pojedinačnim domaćinstvima da proizvode vlastitu vodu za piće, čime bi se okončala ovisnost o centraliziranim, često ranjivim općinskim sistemima.

Profesor je među trojicom dobitnika Nobelove nagrade za hemiju za 2025. godinu za svoj revolucionarni rad na metal-organskim okvirima koji je otvorio nove puteve za čistu energiju i primjenu u zaštiti okoliša.