Ispunjenje zahtjeva ili napad. Sjedinjene Američke Države poslale su Iranu vrlo jasnu poruku. Treće opcije praktički nema, a kako će završiti trenutna napetost između Washingtona i Teherana, mogli bismo doznati vrlo brzo.

U Ženevi je započela nova, potencijalno presudna runda pregovora o iranskom nuklearnom programu, a američki izaslanici Steve Witkoff i Jared Kushner za stol su sjeli s porukom koja ne ostavlja puno prostora za manevriranje, piše Wall Street Journal.

Steve Witkoff i Jared Kushner s omanskim ministrom vanjskih poslova Badrom Albusaidijem (Foto: AFP)

Ovaj put, tvrde upućeni, nema polovičnih rješenja ni prijelaznih modela, zahtjevi su postavljeni maksimalno, a politički prostor za kompromis u Washingtonu prilično je sužen.

Tri ključne tačke

Američka pozicija može se svesti na tri ključne tačke: demontaža nuklearnih postrojenja, predaja urana i trajnost sporazuma.

Prvo, Iran bi morao zatvoriti i rastaviti svoja tri glavna nuklearna postrojenja - Fordow, Natanz i Isfahan. Drugo, sve postojeće zalihe obogaćenog urana trebale bi biti predane Sjedinjenim Državama. I treće, svaki budući sporazum morao bi vrijediti bez vremenskog ograničenja, bez tzv. ‘sunset‘ klauzula koje su u prijašnjem sporazumu omogućavale postupno ukidanje restrikcija.

Upravo su te klauzule bile jedna od glavnih meta kritika republikanaca prema sporazumu iz 2015., poznatom kao Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (JCPOA).

Steve Witkoff (Foto: Fabrice Coffrini/Afp)

Donald Trump je tokom prvog predsjedničkog mandata iz tog dogovora jednostrano izašao i ponovno uveo oštre sankcije Iranu, tvrdeći da sporazum ne sprječava dugoročno razvoj nuklearnog oružja.

Danas je politički kontekst još osjetljiviji. U administraciji i među republikanskim zastupnicima snažno je prisutan strah da bi bilo kakav dogovor koji dopušta makar minimalno obogaćivanje urana mogao biti proglašen ‘JCPOA-lite‘ verzijom starog sporazuma. Zbog toga Washington službeno insistira i na potpunoj obustavi obogaćivanja.

Donald Trump i Steve Witkoff (Foto: Win Mcnamee/Getty Images Via Afp)

Ipak, u diplomatskim krugovima spominje se ograničena mogućnost da bi Iranu moglo biti dopušteno korištenje vrlo niskih razina obogaćivanja u medicinske svrhe, naprimjer kroz istraživački reaktor u Teheranu. No i takav ustupak nailazi na snažan otpor ‘jastrebova‘ koji smatraju da bi i simbolična fleksibilnost oslabila pregovaračku poziciju SAD-a.

Akcija SAD-a izazvat će reakciju Irana

U regiji je pojačana američka vojna prisutnost, uključujući nosače aviona, borbene avione i sisteme protivraketne odbrane. Trump je javno poručio da će, ne dođe li do dogovora, razmotriti vojnu opciju. Teheran je uzvratio upozorenjem da bi svaki napad, bez obzira na razmjere, smatrao povodom za sveobuhvatan odgovor.

S druge strane, Iran formalno i dalje insistira na pravu na obogaćivanje urana, ali šalje signale spremnosti na kompromis. Među idejama koje se spominju su drastično smanjenje razine obogaćivanja, privremena obustava ili model zajedničke kontrole kroz regionalni konzorcij. No problem nije samo tehničke prirode, riječ je o povjerenju i političkom prestižu.

Abas Arakči i omanski ministar vanjskih poslova Badr Albusaidi (Foto: AFP)

Jednako osjetljivo pitanje su sankcije. Washington zasad nudi tek ograničeno ublažavanje, uz poruku da bi ozbiljnije olakšice došle tek nakon duljeg razdoblja provjere iranskog pridržavanja obveza. Teheran, pak, traži konkretnu i brzu pomoć privredi koje je pod dugotrajnim pritiskom sankcija i unutarnjih nemira.

Iako bi Sjedinjene Države rado otvorile i pitanje iranskog balističkog programa te potpore regionalnim saveznicima i paravojnim grupa, aktualna runda razgovora fokusirana je isključivo na nuklearni aspekt.

I ograničeni sporazum bio bi napredak

Dio američkih zvaničnika smatra da bi i ograničeni, nuklearni sporazum, bio značajan iskorak ako širi dogovor u ovom trenutku nije politički ostvariv.

USS Gerald Ford (Foto: Costas Metaxakis/Afp)

Zbog toga su ovi razgovori u Ženevi više od još jedne diplomatske epizode. Oni su test koliko su obje strane spremne riskirati i koliko su spremne popustiti.

Ako pregovori uspiju, napetosti bi se mogle postupno smiriti. Ako ne uspiju, scenarij prelaska s diplomatskog na vojni teren više neće biti samo retorička prijetnja. A tada bi cijena bila daleko veća od političkog poraza za bilo koju stranu, zaključuje WSJ.