Hrvatski medijski tržišni krajobraz oblikuju vlasnička umrežavanja, ugovori o oglašavanju i interesi stranih medijskih konglomerata. Profit je odavno potisnuo politiku u drugi plan – a povjerenje građana u medije dostiglo je alarmantno niske razine, piše mađarski medij Balk.hu.

U Hrvatskoj se danas teško može govoriti o klasičnoj podjeli na provladine i opozicijske medije. Umjesto toga, strukturu javnog prostora određuju vlasnička umrežavanja, utrka za oglašivačkim prihodima i poslovni interesi međunarodnih medijskih kompanija. Pravo pitanje više nije tko o čemu i kako izvještava – već kako logika profita ruši političku lojalnost.

Premijer Plenković često se žali da javnost nije dovoljno informirana o uspjesima vlade i da mediji histerično reagiraju na sve što i najmanje miriši na skandal. Na lojalnost vladi može se uvijek računati jedino od HINA-e, hrvatske novinarske agencije, i javne televizije – premda potonja povremeno pokušava zadržati privid objektivnosti. Razumljivo, budući da se obje institucije financiraju izravno iz državnog proračuna i putem obvezne RTV pretplate, omražene kod ogromne većine građana. Svi ostali mediji spremno skaču na svaki skandal po principu: "nema skandala – napravit ćemo ga." Novinari se u tome natječu, a građani su vidno zasićeni. Povjerenje u medije odražava se u iznimno niskim vrijednostima, što se vidi i u sve nepouzdanijim anketama javnog mnijenja – koje su u posljednjih deset godina redovito pogrešno prognozirali ishode izbora diljem svijeta. Vidi: Trump.

Profit je potisnuo politiku

Jednim od mogućih objašnjenja ove situacije može se smatrati to što uloga i utjecaj tiskanih medija polako tende prema nuli. Nekadašnji stupovi masovnih medija – dnevni i tjedni listovi – bore se s ozbiljnim financijskim problemima i svakodnevno vode bitku za preživljavanje na sve manjem oglašivačkom tržištu. O broju prodanih tiskanih primjeraka ili nakladi gotovo više nitko i ne govori.

Simptomatičan je primjer maloprodajnog lanca Tisak, koji se izvorno specijalizirao za distribuciju novina, a prošle je godine najavio povlačenje iz te djelatnosti. Vlada je nekako uspjela situaciju riješiti iz proračuna – ponajviše kako turisti ljeti na plaži ne bi ostali bez novina. Za političke stranke, izdavanje novina bila bi potpuno nepotrebna stavka rashoda. Kada žele pozitivne napise, to uređuju na komercijalnoj osnovi: platim oglas, dobivam pohvalne članke.

Isti obrazac vrijedi i za online portale. Budući da se vladajućoj stranci pripisuju najveći skandali, oporba se u tome natječe u nešto povoljnijem položaju – portali rado objavljuju oporbene "pronicljive" komentare o ovoj ili onoj temi, i to besplatno, kako bi rasplamsali situaciju. No u praksi to ne znači ništa posebno, jer jednako rado izvještavaju i o skandalima oporbe, sve dok od toga profitira vladajuća stranka.

Što se tiče vlasničke strukture, tradicionalni tisak uglavnom je u hrvatskim rukama, s iznimkom Večernjeg lista, koji je u vlasništvu austrijskog medijskog koncerna Styria. Jutarnji list i Slobodna Dalmacija u vlasništvu su zagrebačke medijske kompanije Hamza Media. Glas Slavonije, Glas Istre i Zadarski list vlasništvo su Glas Slavonije d.o.o., a Novi list pripada kompaniji Media Solutions, kojom upravljaju isti vlasnici iz Osijeka.

Strani kapital dominira televizijom i portalima

Sva tri vodeća komercijalna televizijska kanala u Hrvatskoj – dva nacionalna i jedan kabelski – u vlasništvu su luksemburških i njemačkih kompanija. Podaci su stari tri godine, ali u velikoj mjeri ostaju aktualni. Uz to, 9 hrvatskih informativnih portala u vlasništvu je osoba iz Njemačke, 4 iz Austrije, 2 iz Luksemburga i 2 iz Slovačke. Osam portala u vlasništvu je obitelji Hanžeković, a jedan portalom upravlja Ninoslav Pavić. Novac ostaje u središtu svega, politika je drugorazredna.

Tipičan primjer je Nova TV. Jedini vlasnik i osnivač Nova TV-a je tvrtka Slovenia Broadband S.À R.L. sa sjedištem u Luksemburgu. Ista tvrtka vlasnik je i informativnog portala Dnevnik.hr. Iza svega stoji amsterdamska United Group, čiji su suvlasnici srpski poduzetnik Dragan Šolak i britanski investicijski fond BC Partners. Šolakove kompanije poznate su po skandalima u borbi za dominaciju na tržištima jugoistočne Evrope, sklonosti zaobilaženju pravila i izbjegavanju poreza.

Iz dokumenata Malta Files, koje je 2017. godine pribavila Europska istražiteljska suradnja (EIC), proizlazi da je vlasnik Nova TV-a u Hrvatskoj utajio porez. U okviru te sheme, Hrvatski Telekom, Iskon i VIPnet u roku od jedne godine uplatili su 6,7 miliona eura kompaniji United Media Group za televizijska prava. Taj novac završio je na tajnim računima United Media Grupe na Cipru i u Lihtenštajnu, bez plaćanja poreza u Hrvatskoj. Maltška podružnica United Grupe primala je naknade za prava emitiranja i od hrvatskih kabelskih operatera – HT-a, Iskona i A1-a – za kanale poput Sport Kluba, Granda, Cinemania i N1-a.

Malta nije porezna oaza, već punopravna članica Europske unije s kojom Hrvatska ima ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Porez plaćen u Valletti (35 posto) tretira se kao da je plaćen u Hrvatskoj. Međutim, Malta ima poseban propis kojim stranim tvrtkama registriranima samo "na papiru" vraća 85 posto plaćenog poreza. U konačnici, United Group efektivno je platila svega 5 posto poreza.