Postoje trenuci u sportu koji nadilaze rezultat, plasman i medalju. Za Sarajevo 1984. takav je trenutak bio onaj kada je mlada Zagrepčanka Sanda Dubravčić, klizačica s osmijehom i držanjem prave dame, potrčala uz 98 stepenica stadiona Koševo i u savršenom ritmu muzike zapalila olimpijski plamen – postajući prva žena u historiji koja je to učinila na Zimskim olimpijskim igrama, piše Dnevno.hr.

Izbor nije bio slučajan. Sanda je iza sebe imala rezultate, ali i nešto što se ne mjeri bodovima – sportsku eleganciju i dostojanstvo koje je nadilazilo klizalište. Cijeli je grad, kako će ona kasnije reći, disao za Igre.

Foto:Goran Mehkek / CROPIX

Srebro u Innsbrucku i pobjeda nad svjetskom prvakinjom

Sanda Dubravčić na led je stala sa četiri godine, a umjetničkim klizanjem bavila se od 1968. do 1984. – gotovo cijelo djetinjstvo i mladost. Bila je natjecateljica, ozbiljna, ambiciozna, precizna. 1981. godine osvojila je srebro na Evropskom prvenstvu u Innsbrucku – prvu medalju za tadašnju Jugoslaviju u zimskim sportovima. Na Zlatnoj pirueti 1983. u Zagrebu pobijedila je aktualnu svjetsku prvakinju Rosalynn Sumners – peta pobjeda na Pirueti i, kako je sama govorila, najdraža.

Na sarajevskim Igrama završila je na desetom mjestu, dok je zlato pripalo Katarini Witt. No u kolektivnom sjećanju ovih prostora, ime koje je ostalo upisano zlatnim slovima bilo je – Sanda Dubravčić. Ceremonija otvaranja bila je pomno uvježbana, ali u posljednjem trenutku došlo je do promjene u muzičkom taktu i ulasku u završnicu. Sanda se nije zbunila.

Foto: Davor Pongracic / CROPIX

"Emocije su neizrecive i tu će zauvijek ostati"

"Nošena pljeskom, pjesmom i ushitom učesnika, s lakoćom sam prešla 98 stepenica. Kad se plamen rasplamsao, znala sam da je sve proteklo kako treba", govorila je godinama kasnije. "Osjećaj je bio jednostavno – savršen."

Istog dana, zakletvu je u ime sportaša dao Bojan Križaj, koji je u jednom trenutku zaboravio tekst – ali publika ga je pljeskom vratila u ritam. Bio je to ljudski, topao trenutak, tipičan za Sarajevo 1984. – Igre bez cinizma, s osmijehom.

Te iste godine Sanda je objesila klizaljke o klin i upisala studij medicine. Diplomirala je 1988. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, specijalizirala fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, doktorirala 2001. i stekla titulu primarijusa 2004. Od 1994. radi na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice "Sveti Duh". Ostala je i u sportu – kao članica Medicinske komisije Međunarodne klizačke organizacije (ISU), sutkinja na međunarodnim takmičenjima te šefica hrvatske delegacije na Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu 1992. i Lillehammeru 1994.

Prošlo je više od četiri decenije. Država u čije je ime trčala uz stepenice Koševa više ne postoji. Ali uspomena na taj februarski dan 1984. ostaje čista – i plamen koji je tada zapalila još uvijek gori u sjećanju.