U neobičnoj historiji ovih podneblja svjedoći još neobičinija skulptura ne tako davno postavljena ispred muzeja u Prijepolju. U granitu su isklesani likovi majke sa sinovima različite vjeroispovjesti, jednim pravoslavne, drugim islamske vjeroispovjesti.

Skulptura, urađena na osnovu fotografije iz 1919. godine, a simbolizuje prošlost i sadašnjost Polimlja i upućuje na ono što je najdragocjenije u tom kraju – poštovanje i ljubav među ljudima različite vjere.

Djeca Polimlja su joj tokom konkursa izabrala ime "Zauvijek braća".

Čista srca i misli neopterećenih ikakvim, po spokoj i ljubav rizičnim premisama školarci su tako uputili na činjenicu da se ljudi mogu razlikovati na stotinu načina, da se porodice mogu dijeliti i vjere mijenjati, a da su samo ljubav, uvažavanje, razumijevanje i saradnja sigurni zalog i oslonac.

Skulptura "Zauvek braća" nastala je kao replika fotografije, stare gotovo cijeli vijek, na kojoj Ružica, iako u poodmaklim godinama još zaštitnički grli, a istovremeno se i oslanja, na sinove Luku i Aliju, koji se do prelaska u islam zvao Risto.

Njih je fotografirao advokat, Andrija Bogdanović. Iako je Luka bio pravoslavac a Alija musliman, majka ih je jednako voljela. S koljena na koljeno se prenosi priča da je majka pola godine živjela kod Luke, a pola godine kod Alije.

Potomci Luke i Alije nikada nisu zaboravili da su im preci bili braća i do dan danas drže izvanredne odnose.

Čak su se sreli ispred skulpture svoje pramajke, Milinko Pejović i Lutvo Poturak. 

Milinko Pejović, iz Užica kaže da ne zna ko može da se pohvali svojom prabakom, odnosno takvim porodicama. Lutvo Poturak, iz Prijepolja navodi da treba da upoznaju i svoju djecu da bi mogli da nastave tradiciju.

-I potomci naše djece treba da znaju za zajedničko porijeklo i amanet naše prabake Ružice, a to je ljubav – poručuju Milenko i Ljutvo, uvjereni da je poštovanje Pejovića i Poturaka vječno i da nikome neće pasti na pamet da pokida niti sačuvane teškom odlukom Ružice Pejović da ne dijeli djecu i otpisuje sina zato što je zbog ljubavi promjenio vjeru.

Slavoljub Pušica, direktor prijepoljskog muzeja ističe da je za očuvanje priče o majki Ružici i njenim sinovima najzaslužnija porodica Bogdanović. Fotografija koju je po završetku Prvog svjetskog rata srpski junak sa Kolubare i Suvobora Andrija Bogdanović napravio u selu Komorani sa velikom pažnjom i ljubavlju čuvana je u njegovoj porodici.

–Da sam vajar, a ne mašinac, vjerovatno bih sam ovu priču pretočio u skulpturu. Međutim, imao sam sreću da u vajaru svetskog glasa Goranu Čpajku, profesoru univerziteta, upoznam sjajnog čovjeka i stvaraoca, i fotografija iz riznice naše porodice pretočena je u skulpturu. Prijepolje je ideju i skulpturu sjajno primilo, 99 odsto mojih prijatelja, i Srba i muslimana, pozitivno je reagovalo, kaže Vladimir Bogdanović, jedan od Andrijinih sinovaca.

Kada je Risto tačno postao Alija niko pouzdano ne zna. Međutim, zna se da je u islam prešao zbog ljubavi prema lijepoj muslimanki. Risto je bio toliko zaljubljen u tu djevojku da je pristao na nalog imama da mladu muslimanku može da vjenča samo pod uslovom da pređe u islam. Mladić je pristao, ne razmišljajući o posljedicama.

Sudeći po skulpturi i fotografiji na osnovu koje je ona nastala, posljedica nije ni bilo. Za to je bila najzaslužnija njegova majka Ružica, jer je Risto u njenom srcu zadržao isto toliko mjesta koliko je imao i prije odluke da zbog ljubavi postane Alija.

Mladić tada, vjerovatno, nije ni slutio da će vijek kasnije prvorazredna senzacija u Prijepolju i ostatku Polimlja biti okupljanje njegovih direktnih potomaka Poturaka i unuka njegove braće Pejovića. Članovi dvije porodice, međutim, u tome ne vide nikakvo čudo, već ističu da su neraskidivo krvno povezani i da malo ko može da se pohvali da ima takvu prabaku kakva je Ružica Pejović.

(SB)