Amer Jerlagić, stručnjak za energetiku, diplomirani elektroinžinjer, bivši direktor Javnog preduzeća Elektroprivreda BiH i bivši predsjednik Stranke za BiH za "Slobodnu Bosnu" je govorio hroničnom nedostatku uglja u ključnim bh. termoelektranama, prekomjernom uvozu električne energije, gubicima Elektroprivrede BiH, visokim računima za električnu energiju, Južnoj plinskoj interkonekciji i zapostavljanju elektroenergetskog sektora Bosne i Hercegovine.

Razgovarao: DARKO OMERAGIĆ

Gospodine Jerlagiću, prema posljednjim zvaničnim podacima Vanjskotrgovinske komore BiH uvoz struje u BiH je prošle godine povećan za čak 100 posto u odnosu na 2024. godinu. Kako komentarišete ovaj podatak i šta je dovelo do njega?

- Ovaj podatak zorno odslikava stanje naših proizvodnih kapaciteta, prije svega tu mislim na termo kapacitete. Kako je poznato, Bosna i Hercegovina u dvije državne elektroprivrede posjeduje termo kapacitete i jednu privatnu termo elektranu. Hronični nedostatak uglja u termoelektranama Tuzla, Kakanj, Gacko i Ugljevik su doveli do znatno manje proizvodnje električne energije od one koja je planirana i bilansirana za 2025. godinu.

Ako pri tome dodamo i hidrologiju koja je u 2025. godini bila znatno ispod prosjeka, onda je jasno zbog čega je uvoz električne energije u 2025. godini za 100 posto veći nego u 2024. godini. 

Elektroprivreda BiH je 2024. godinu završila s gubitkom prije oporezivanja od 57,96 miliona KM. Plan je da se 2025. godina završi s minusom od 61,18 miliona KM, a da tek na kraju ove godine poslovanje bude u plusu od 220.000 KM. Bili ste direktor ovog preduzeća i sigurno dobro poznajete i mane i vrline EP BiH. Kako je, zapravo, moguće da Elektroprivreda BiH posluje s gubitkom i koji su glavni uzroci za to?

- Nažalost, Elektroprivreda BiH već treću godinu za redom završava poslovni rezultat sa negativni poslovanjem. Poslovna 2023. je završila sa gubitkom od 327 mil KM, poslovna 2024. je završila sa gubitkom od 57,5 mil KM i poslovna 2025. je završila sa gubitkom (još uvijek nezvaničan podatak) od 45,47 mil KM. To je ukupno oko 430 miliona KM.

Glavni uzroci za ovakav poslovni rezultat je loša proizvodnja električne energije iz termo kapaciteta, manjak uglja koji je po svakoj godini bio od 1 mil. tona do 1,5 mil. tona u odnosu na planirani, što automatski znači manjak proizvodnje od 1.000.000 MWh do 1.500.000 MWh. Uz to, kako sam naveo, hidrologija je u sve ove tri poslovne godine bila znatno ispod prosjeka. Ovaj nedostatak se morao nadoknaditi kupovinom električne energije, prvenstveno iz uvoza. Cijena ove električne energije je bila znatno skuplja od proizvodne cijene MWh u domaćim elektranama.

GAŠENJE TERMOELEKTRANA

Rudnici odlaze u istoriju, već godinama se gase ili se priča o gašenju termo kapaciteta, u tom smislu se spominjala i 2030. godina koja nije daleko. Da li ćemo zaista u skorije vrijeme ostati bez električne energije iz termo kapaciteta i kakvu alternativu smo u tom smislu sebi osigurali na domaćem tržištu, a tu prije svega mislim na ono što preostaje – obnovljive izvore.

- Godina 2030. je zaista blizu, mada to nije krajnji rok kada Bosna i Hercegovina mora ugasiti sve svoje termo elektrane. Primjer TE Stanari, kao nove termo elektrane. Od Bosne i Hercegovine se očekuje da bude karbonski neutralna 2050. godine, što opet ne znači da moramo pogasiti sve termo elektrane, nego da moramo imati dovoljno električne energije iz obnovljivih izvora i „zelenih oaza“ – šuma, zelenih površina...koje će proizvodnjom kisika neutralizirati CO2 koji se ispušta iz termo elektrana i ostale industrije. Bosna i Hercegovina će postepeno gasiti termo elektrane zbog njihovog životnog vijeka, a ne zbog pritisaka iz Evropske energetske zajednice.

Obnovljivi izvori kao što su vjetro elektrane, solarne elektrane i hidro elektrane su energetska budućnost Bosne i Hercegovine. Mada, ako želimo nadoknaditi gotovo 2.000 MW instalirane snage u termo kapacitetima onda to možemo postići, prvenstveno izgradnjom velikh hidroelektrana na rijeci Drini. Takvi projekti su međudržavni projekti, posebno na onom dijelu gdje je Drina državna granica između BiH i Srbije i duboko sam ubijeđen da bi međunarodna zajednica pomogla u realizaciji takvih međudržavnih projekata.

Pokušat ću objasniti šta znači zamjena jednog bloka od 100 MW u termo elektrani sa solarnim elektranama. Jedan blok u TE radi u prosjeku 6.000 sati godišnje, što znači da proizvede 600.000 MWh godišnje. Ako znamo da je prosječna neto osunčanost u BiH oko 1.200 sati godišnje. To je pet puta manje sati rada nego jedna blok iz TE. Uviđamo da nam za godišnje pokrivanje prozvodnje od 100 MW iz bloka TE treba 300 MW iz solarnih elektrana za pokrivanje dnevnih potreba i barem još toliko za pokrivanje noćnih potreba iz baterijskih sistema. Ako tome dodamo i određene količine električne energije za dnevno balansiranje, onda to znači da je ekvivalent jednog bloka od 100 MW iz TE cca 700 do 800 MW iz solarnih elektrana. 

Da li je Elektroprivreda BiH pogriješila kada je uvela blok tarifu za građane. Time je praktično kaznila one koji troše više, ali je granice postavila tako da rijetko ko može ostati u zelenom bloku. Osim cijene struje, građani plaćaju i mrežarinu, pa su računi poprilični, uzimajući u obzir prosječne plate i penzije u FbiH, ali i u RS-u.

- Uvijek sam bio protiv uvođenja tzv. "blok tarife". To je diskriminirajuća tarifa po svakom osnovu, a posebno sa aspekta višečlanih porodica koje kažnjavaju samo zbog toga što troše više električne energije. Pitam se gdje je tu nacionalna politika i briga za natalitet i demografiju. Pa valjda bi trebalo da su političke odluke vlada entiteta i Vijeće ministara iznad poslovnih odluka entitetskih elektroprivreda?!?

Dugo ste bili i u politici kao predsjednik Stranke za BiH i s predsjednicima drugih parlamentarnih stranaka ste učestvovali u donošenju bitnih odluka, a vaša promišljanja su sigurno i tada bila usmjerena i na energetiku. Vidite li bilo kakav napredak u vođenju energetske politike u BiH, FBiH i RS i kako ne može dovesti velike ulagače?

- Nažalost, posljednjih desetak godina se ne vodi energetska strategija i energetska politika, nego politikanstvo zasnovano na dnevno političkim događajima. Energetska suverenost i neovisnost je jedan od ključnih elemenata državne suverenosti. Međutim svjedoci smo da smo od dugogodišnjeg izvoznika i suverenog izvoznika električne energije postali uvoznik i ovisnik o tržištu. Tako da sada pored plina i nafte, uvozimo i električnu energiju. Da zaključim, uopšte se ne vodi energetska strategija sa osvrtom na ogroman broj rudara koji će ostati bez posla gašenjem rudnika, ne iznalaze se strateška energetska rješenja za zamjenu starih i dotrajalih termo blokova, nemamo strategiju za skladištenje plina, Drina kao rijeka sa najvećim energetskim potencijalom teče kako teče, a u vrijeme energetske tranzicije nije pokrenut niti jedan projekat baterijskih sistema i skladištenja električne energije, a trebalo ih je biti već na desetine disperzivno raspoređene u svakom gradu ili općini. (za takve projekte u objektima nije nam predstavljala prepreku ni Schmidtova odluka o zabrani raspolaganja državnom imovinom).

JUŽNA PLINSKA INTERKONEKCIJA

Evo sada imamo i priču oko plinovoda i južne plinske interkonekcije. Taj plinovod bi trebao raditi po sistemu „puno za puno“. Međutim ako bude isključivo napajao jedan dio industrije i domaćinstva to će biti "puno za prazno", jer neće biti iskorišten tokom ljeta. Tu se već nazire mogućnost izgradnje nekoliko plinskih elektrana (Kakanj, Tuzla, Mostar, Jajce...) koje su nužno neophodne za balansiranje elektroenergetskog sistema u velikim brojem nestabilnih obnovljivih izvora el. energije (sunce i vjetar). Poznato je da upravo ove elektrane najbrže ulaze u sistem i da su najfleksibilnije na razne fluktuacije u elektroenergetskom sistemu.

Puno se priča o Južnoj plinskoj interkonekciji koja je, kako se čini, ostavljena na izgradnju i upravljanje američkim investitorima. Međutim, stručnjaci za energetiku su primijetili da FBiH nije čak ni zakupila LNG kapacitete na Terminalu Krk, a već zna kada će plinska cijev biti izgrađena. Kako ovo komentarišete?

- Rekao bih da je puno stvari oko Južne plinske interkonekcije krenulo po onoj staroj „da su brži samari od konja“. Više puta sam upozoravao da se moraju donijeti ključni zakonski okviri, da se budući koncesionar mora uvesti na legalan način, kako se sutra, nakon potencijalne promjene vlasti ne bi povlačile tužbe za neke nelagalne radnje. Takođe, znamo da je trasa plinovoda izuzetno duga, da vjerovatno prolazi preko državnog i privatnog zemljišta. Tu je opet problem sa Schmidtovim zakonom o zabrani raspolaganja. Drugi potencijalni problem može biti nacionalizovano zemljište, koje je predmetom restitucije, pa da kvadratni metar bude skuplji nego u Londonu?!? Sve su ovo bitne stavke koje je potrebno urediti kako budućeg investitora – koncesionara ne bismo doveli u nezavidnu situaciju. Za kraj bih rekao, ako u ovoj godini budemo imali svu neophodnu dokumentaciju i spremne građevinske dozvole, možemo reći "da smo na konju". Sve drugo je iluzija.

Ako neće država, hoće privatnici. Vaš biznis u energetici ide uspješno. Kako uspijevate i da li će i država jednog dana poći stopama privatnika i omogućiti bh. građanima sigurne i što je najvažnije jeftine energente?

- Slažem se. Privatnici su znatno fleksibilniji od državnih struktura. Pa samo činjenica da u Bosni i Hercegovini imamo nekoliko kapitalnih projekata solarnih elektrana instalirane snage od po nekoliko desetina MW, a da tri državne elektroprivrede nemaju instaliran niti jedan MW dovoljno govori kakva je tromost javnih servisa.

Naša firma je za posljednje četiri godine instalirala preko 25.000 kW na više od 150 privatnih projekata solarnih elektrana, većinom na krovovima industrijskih hala za vlastite potrebe. Gotovo svi investitori su zadovoljni jer su značajno smanjili troškove za električnu energiju, da ne kažem da su ih upolovili, pa čak neki u potpunosti eliminirali. Mi, takođe razvijamo i gradimo naše projekte solarnih elektrana.

Početkom ove godine napokon su počeli i projekti "PROSUMERA" i "AKTIVNOG KUPCA", doduše još uvijek samo kod Elektroprivrede BiH, dok druge dvije elektroprivrede još ne primjenjuju ove zakonske mogućnosti. To su mogućnosti koje nudi novi set energetskih zakona da instalacijom solarne elektrane na krovu kuće ili industrijske hale kupac električne energije može postati i proizvođač za svoje potrebe, a višak predavati u mrežu, pa ga kompenzirati kwh za kWh ili prodavati državnim elektroprivredama, poručio je Amer Jerlagić u intervjuu za "Slobodnu Bosnu".