Analiza portala Politico ukazuje na duboki jaz između ambicija Donalda Trumpa i surove stvarnosti na terenu u Iranu. Iako predsjednik SAD-a priželjkuje ponavljanje „venecuelanskog scenarija“ — brze operacije koja bi dovela do nove, kooperativne vlasti — situacija u Teheranu je dramatično drugačija. 

Glavni problem Washingtona je taj što, za razliku od Venezuele gdje je nasljednica bila spremna, u Iranu trenutno nema jasne alternative niti organizovane opozicije koja bi mogla preuzeti kormilo države.

Trump je u telefonskim intervjuima priznao šokantnu činjenicu: osobe koje je njegova administracija vidjela kao potencijalne nasljednike vjerovatno su ubijene u samim američko-izraelskim udarima.

„Drugi ili treći na listi su mrtvi“, izjavio je Trump, potvrđujući da su raketni napadi eliminisali ne samo metu, već i potencijalne partnere za budućnost.

Dok je u Venezueli vlast bila personalizovana oko nekolicine ljudi, Iran je decenijama građena teokratija sa isprepletenim strukturama klera i vojske, dizajnirana da brzo popuni upražnjena mjesta.

Zbog nedostatka jasnog političkog plana, administracija se sada povlači prema isključivo vojnim ciljevima. 

Marco Rubio i Pete Hegseth fokusiraju se na uništenje iranskih raketnih i nuklearnih kapaciteta, dok nade o narodnom ustanku blijede jer je Revolucionarna garda ostala vojno sposobna da uguši bilo kakve prosvjede. 

Uz rastuće protivljenje američke javnosti (59%) i konfuzne poruke iz Bijele kuće, postaje jasno da je put od eliminacije lidera do stvarne promjene režima u Iranu mnogo duži i krvaviji nego što je Trump predviđao.