Visoki zapovjednik iranske Revolucionarne garde jučer je objavio da je Hormuški tjesnac zatvoren, upozorivši da će se svako plovilo koje pokuša proći naći na meti, prenijeli su iranski mediji.

Tjesnac, smješten između Omana i Irana, ključna je arterija za svjetsku trgovinu naftom. Prema podacima energetske konsultantske firme Kpler, prošle godine (2025.) tjesnacem je dnevno prolazilo oko 13 miliona barela nafte, što je činilo približno 31% ukupnog svjetskog pomorskog transporta sirove nafte.

Dugotrajna blokada tjesnaca vjerovatno bi izazvala daljnji skok cijena nafte, a neki analitičari predviđaju da bi cijena barela mogla premašiti 100 dolara. Cijena barela sirove nafte Brent, koja služi kao globalni cjenovni orijentir, porasla je za 2,6% na oko 80 dolara, što je gotovo 10% više od izbijanja sukoba.

Ugroženo je i oko 20% svjetskog izvoza ukapljenog prirodnog plina (UPP) iz Perzijskog zaljeva, prvenstveno isporuke iz Katara koje prolaze Hormuškim tjesnacem, navodi Kpler. Katar, jedan od najvećih svjetskih opskrbljivača UPP-om, u ponedjeljak je zaustavio proizvodnju nakon što su iranski dronovi pogodili njegova postrojenja u industrijskim gradovima Ras Laffanu i Mesaieedu.

"U Aziji su Tajland, Indija, Koreja i Filipini najizloženiji rastu cijena nafte zbog velike ovisnosti o uvozu. S druge strane, Malezija bi kao izvoznica energenata od ove situacije mogla imati koristi", navodi se u analizi firme Nomura objavljenoj u ponedjeljak.

Najgore će proći Južna Azija

Analitičari procjenjuju da bi se Južna Azija suočila s najtežim poremećajima, osobito u opskrbi ukapljenim prirodnim plinom.

Prema podacima Kplera, čak 99% pakistanskog uvoza UPP-a dolazi iz Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Taj udio u Bangladešu iznosi 72%, a u Indiji 53%.

Pakistan i Bangladeš posebno su ranjivi jer imaju ograničene mogućnosti skladištenja i nabavke plina. Bangladeš se, naprimjer, već suočava sa znatnim strukturnim manjkom plina. Prema Institutu za energetsku ekonomiju i finansijsku analizu, toj zemlji dnevno nedostaje više od 1,3 milijarde kubnih stopa plina.

"Pakistan i Bangladeš imaju ograničene kapacitete za skladištenje i nabavku, što znači da bi poremećaj u opskrbi vjerovatno doveo do naglog pada potražnje u energetskom sektoru, a ne do žestoke borbe za kupovinu na spot tržištu", rekao je Katayama iz Kplera.

Indija se suočava s najvećom kombinovanom izloženošću u regiji. "Više od polovine njenog uvoza UPP-a vezano je za Zaljev, a znatan dio cijena indeksiran je prema Brentu. To znači da bi skok cijena sirove nafte zbog situacije u Hormuzu istovremeno povećao i troškove uvoza nafte i ugovorene cijene UPP-a. To stvara dvostruki udar, i na opskrbu i na finansije", pojasnio je.

Slično tome, oko 60% indijskog uvoza nafte dolazi s Bliskog istoka, prema podacima UBP-a. Dugotrajna blokada bi stoga povećala troškove uvoza energenata i stvorila pritisak na tekući račun platnog bilansa.

"Kina je značajno izložena, ali je i fleksibilnija"

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca predstavljalo bi test za kinesku energetsku sigurnost, no zalihe i alternativni pravci opskrbe pružaju određenu zaštitu.

Kina je najveći svjetski uvoznik sirove nafte i, prema Kpleru, kupuje više od 80% iranske nafte. UBP procjenjuje da oko 30% kineskog uvoza UPP-a dolazi iz Katara i UAE-a, dok otprilike 40% ukupnog uvoza nafte prolazi kroz Hormuški tjesnac.

"Kina je značajno izložena, ali je i fleksibilnija", rekao je Katayama iz Kplera.

Prema Kpleru, kineske zalihe UPP-a krajem februara iznosile su 7,6 miliona tona, što osigurava kratkoročnu sigurnost. "Međutim, ako se prekid opskrbe nastavi, Kina će se morati takmičiti za isporuke s Atlantika, što će stvoriti pritisak na pacifičkom tržištu", dodao je Katayama. U tom bi slučaju moglo doći do jačanja cjenovne konkurencije širom Azije, čak i ako Peking uspije izbjeći direktne nestašice.

Saudijska Arabija posljednjih sedmica povećala je isporuke sirove nafte, a strateške rezerve koje drže veliki potrošači poput Kine mogle bi pružiti privremenu zaštitu tržištu, navodi Rystad Energy u analizi od nedjelje. Iz UBP-a navode da, iako je Kina ključni neto uvoznik energenata u regiji, nije nužno i najranjivija na moguće poremećaje u opskrbi.

Japan i Južna Koreja

Prema podacima UBP-a, 75% japanskog i oko 70% južnokorejskog uvoza nafte dolazi s Bliskog istoka. Njihova ovisnost o UPP-u iz Zaljeva manja je nego u Južnoj Aziji. Kpler procjenjuje da Južna Koreja nabavlja 14% svog UPP-a iz Katara i UAE-a, a Japan 6%.

"Ekonomije koje uveliko ovise o uvozu energenata, kao što su Japan, Južna Koreja i Tajvan, izloženije su poremećajima u opskrbi", rekao je Shier lee Lim, vodeći makroekonomski i devizni strateg za azijsko-pacifičku regiju u firmi Convera.

Zalihe su im također ograničene. Prema Kpleru, Južna Koreja u rezervama drži oko 3,5 miliona tona UPP-a, a Japan oko 4,4 miliona tona, što je dovoljno za otprilike dvije do četiri sedmice redovne potražnje. Neto uvoz nafte u Južnoj Koreji čini 2,7% bruto domaćeg proizvoda, zbog čega Nomura tu zemlju ističe kao jednu od najranjivijih kada je riječ o tekućem računu platnog bilansa.

Jugoistočna Azija

Stručnjaci smatraju da će u većem dijelu Jugoistočne Azije primarni udar biti rast troškova, a ne direktna nestašica.

"Kupci UPP-a koji ovise o spot tržištu suočit će se sa znatno višim troškovima jer će se Azija takmičiti s Evropom za isporuke s Atlantika", rekao je Katayama iz Kplera.

U Nomurinoj analizi Tajland se posebno ističe kao gubitnik zbog rasta cijena nafte, jer je vanjski udar velik i direktan. Ta zemlja ima najveći neto uvoz nafte u Aziji, koji čini 4,7% BDP-a, a svaki porast cijene nafte od 10% pogoršava tekući račun platnog bilansa za otprilike 0,5 postotnih bodova BDP-a.