„Trump je u ovaj rat krenuo bez jasno definiranih političkih ciljeva. Nije uskladio želje i mogućnosti. Mislio je da će vojnom silom nametnuti svoje uvjete sporazuma sa Iranom, no to se očito nije dogodilo. Taktika bez strategije je samo pravljenje buke do konačnog poraza. Ovaj rat, kako god da završio u vojnom smislu, je politički poraz Donalda Trumpa. Iako Trumpovi ljudi govore da su promijenili iranski režim, on je ostao isti, a možda je postao i još radikalniji. Razaranje jedne zemlje nije pobjeda nego samo stvaranje još veće razlike između onoga što su željeli postići i stanja na terenu jer promjene promjene režima u Iranu nema bez Iranaca, a razaranjem Irana ne dobivaš Irance na svoju stranu”, kaže u Briefingu Jutarnjeg lista vojni analitičar Goran Redžepović, bivši vojni pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

„Iran će nastaviti borbena djelovanja dok vid da mu to donosi benefite, a osnovni benefit mu je što napadima na američke saveznike i blokadom Hormuškog tjesnaca mobilizira cijeli svijet protiv SAD-a i Izraela. Radikalizacija iranskog režima vidi se po pogubljenjima studenata koji su prosvjedovali protiv režima početkom godine. Amerikanci su podcijenili otpornost iranskog režima. Nisu isti ciljevi Amerike i Izraela. Za Izrael bi najbolje bilo da dođe do građanskog rata u Iranu i uništenja države”, ističe Redžepović.

„Trump ni sam ne zna što govori. Jedno kaže ujutro, drugo popodne. Zna biti i kontradiktoran u jednoj rečenici. Prvo je rekao da je napao Iran jer je razvio projektile koji bi mogli ugroziti SAD što je potpuno netočno. Pa je rekao da pomaže Izraelu, pa da pomaže Irancima. Netanyahu ga je nagovorio da krene u rat. Kada je došao na vlast, smijenio je cijelo vojno rukovodstvo Pentagona, a jučer je smijenio zapovjednika kopnene vojske jer mu je ovaj vjerojatno rekao da je kopnena invazija čista glupost. Trumpove postupke ne treba analizirati samo političkim argumentima i strategijskim procjenama nego analizom psihološkog profila njegove ličnosti. To su napravili Putin i Netanyahu koji tim pristupom uspijevaju manipulirati Trumpom koji se pokazao totalno neuračunljiv kao predsjednik”, zaključuje Redžepović.

Objašnjava da Amerika ne može sa svojih sadašnjih 6000 vojnika, marinaca, preuzeti kontrolu nad Hormuškim tjesnacem jer to je laka pješadija na koju bi trebale doći ostale trupe s teškom artiljerijom, odnosno oklopno-mehanizirane snage. Također, kontrola Hormuza ne znači i kontrolu prometa Perzijskim i Omanskim zaljevom. Tjesnac je, napominje, dug oko 150 kilometara dok je dužina cijele iranske obala oko 1500 kilometara i duž cijele rute Iran može napadati brodove koje hoće. Kineski, indijski, malezijski i neki drugi tankeri, podsjeća Redžepović, prolaze kroz Hormuz čime je Iran pokazao da on drži ključeve tog prolaza, a ne Bijela kuća.

„Treba potpuno odbaciti opciju nasilnog otvaranja Hormuškog tjesnaca. Da bi osigurao nesmetan promet Iran će tražiti velike ustupke poput ratne odštete i povlačenja američkih baza iz zaljevskih zemalja. Ne može se očekivati da će to ići brzo. Iranci ne smatraju da im je Europa prijatelj. Oni se osjećaju kao pobjednici. Amerika će se povući, ostavit će kaos i oni iz tog kaosa žele izvući korist jer im je mnogo toga uništeno. Europski brodovi kao i brodovi zaljevskih država će prolaziti kroz Hormuz pod iranskim uvjetima”, tvrdi Redžepović.

„NATO savez ne treba podcijeniti. Trumpova najava izlaska iz saveza je ozbiljna prijetnja čija realizacija za sada nije toliko izvjesna. I da SAD formalno ne izađe iz saveza Trump svojim izvršnim naredbama može povući vojsku i sve časnike iz sustava i time napraviti odmak od saveza. Da se metaforički izrazim, treba začepiti nos i pričekati pet mjeseci do američkih izbora ili dvije i pol godine do kraja Trumpova mandata”, kaže Redžepović koji najrealnijom smatra opciju europeizacije NATO-a.

„Postoji članak 42 Lisabonskog sporazuma, tzv. europskog ustava, kojim se sve države obvezuju pomoći članici koja je napadnuta. Da netko napadne Hrvatsku, sigurno bi joj neke države pomogle i ne bismo bili sami kao 1991. godine”, naglašava Redžepović. Tvrdi da su izraelske snage koje su ušle u južni Libanon tamo već pretrpjele ozbiljne gubitke od Hezbolaha.

„Tragedija je u tome što izraelska vojska koristi snagu koja dovodi do etničkog čišćenja ili velike civilne žrtve ako se civili sami ne maknu. Ciljevi Izraela su isti kao u Gazi, ali ne mislim da Izraelci žele anektirati Libanon i tu stvarati veliki Izrael”, ocjenjuje Redžepović.

„Kina je najveći dobitnik od svega ovoga. Trump radi ono o čemu je samo mogla maštati. Kineski interesi nisu ugroženi”, ističe Redžepović.

„Za Europu najveća prijetnja ostaje Rusija. Europa će nekako naći dogovor s Iranom. Pregovarat će. Ne bih očekivao drastične političke posljedice za Europu. Ekonomske će neminovno biti. Pitanje goriva će se u dogledno vrijeme riješiti, ali ruski problem ostaje trajan”, govori Redžepović. Dodaje da će Ukrajini vjerojatno nedostajati rekete presretači za balističke projektile za proturaketni sustav Patriot, ali Europa može Ukrajini osigurati drugo oružje za tu namjenu. Rusiji, kaže, nije uspjela zimska ofenziva u kojoj su smrzavanjem pokušali Ukrajinu prisiliti na predaju.

„Ovo će vjerojatno biti godina u kojoj će doći do stabilizacije fronta i neke vrste zamrznutog sukoba u kojem Rusi, zbog ekonomskih uvjeta u svojoj državi, nemaju neku veliku perspektivu ako im Trump ne ukine sankcije”, predviđa Redžepović.