Brodski promet kroz Hormuški tjesnac je u zastoju. Prema pisanju CNN-a, u ponedjeljak je kroz ovaj morski prolaz između Irana i Omana, koji povezuje Perzijski zaljev s Arapskim morem, umjesto uobičajenih 75 prošlo samo devet brodova, od toga samo dva hemijska tankera. Cijena sirove nafte na evropskom tržištu zbog toga je porasla gotovo 20 posto, a plina blizu 75 posto.

Napad Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran potpuno je poremetio izvoz nafte i plina iz Perzijskog zaljeva, odakle dolazi oko 20 posto svjetske potrošnje spomenutih energenata. Trenutačno je najmanje 150 trgovačkih brodova usidreno uz obalu Ujedinjenih Arapskih Emirata i Omana, čekajući kada će moći nastaviti plovidbu.

Američka zaštita brodovima u Hormuškom tjesnacu

Od 28. februara najmanje pet tankera napadnuto je tijekom plovidbe kroz Hormuški tjesnac. Za zemlje izvoznice nafte i plina poput Katara, Bahreina, Kuvajta i Irana to je jedini izlaz na svjetsko tržište. O ovom prolazu uvelike ovise i Saudijska Arabija i Irak, iako imaju i neke kopnene alternative, naftovod do Crvenog mora i prema Turskoj.

Iran tvrdi da potpuno kontrolira pristup tjesnacu, što analitičari nazivaju energetskom noćnom morom. S druge strane, Središnje zapovjedništvo američke vojske, CENTCOM, koje koordinira operacije na Bliskom istoku, ističe da Hormuški tjesnac nije zatvoren. Američki predsjednik Donald Trump napisao je na Truth Socialu da je njegova zemlja spremna pružiti zaštitu brodovima koji plove kroz tjesnac.

Dakle, nikome ne odgovara ovakva situacija, čak ni kratkoročno, ponajmanje Evropi i dalekoistočnim zemljama, koje iz ovog područja dobivaju 70 posto nafte. Iznimka je Norveška, koja od petka bilježi golem porast prihoda. Trenutačno Norveška samo od prodaje plina zarađuje oko 100 miliona eura dnevno više nego do prošlog četvrtka.

Plin je mnogo teže skladištiti

Prirodni plin u posljednje vrijeme Norveškoj donosi veće prihode nego nafta. U siječnju je ova skandinavska zemlja od prodaje plina zaradila oko pet milijardi eura, a od nafte milijardu manje. Norveški plin posljednjih je godina postao znatno važniji energent za Evropu jer zbog sankcija ruski plin velikim dijelom više nije dostupan.

"Svijet raspolaže određenim zalihama nafte, ali plin je mnogo teže skladištiti. Zalihe plina su općenito niske u zimskim mjesecima. Skladišta su popunjena oko 30 posto, što je manje od uobičajenog za ovo doba godine", rekao je za norvešku javnu radioteleviziju NRK analitičar Helge André Martinsen iz DNB Carnegieja te dodaje:

"Oko 20 posto svjetske potrošnje ukapljenog prirodnog plina, LNG-a, prolazi kroz Hormuški tjesnac. S obzirom na to da je Qatar Energy morao prekinuti proizvodnju LNG-a, situacija postaje akutna. Posebno je ranjiva Evropa, jer 40 posto uvoznog plina čini LNG."

Zbog nesigurnosti i napada na tankere stvorilo se usko grlo. Roba koja je već krenula iz Perzijskog zaljeva kasni, a nove rezervacije i narudžbe u tom području zasad se ne prihvaćaju. Porasle su i cijene prijevoza. Analitičari se slažu da će rastuće cijene plina i nafte imati posljedice i izravno se odraziti na cijene električne energije u Evropi.

Kad raste neizvjesnost, rastu i prihodi 

Cecilie Becker, gospodarska komentatorica NRK-a, prekjučer se u svom tekstu gotovo ispričavala svijetu zbog norveškog ekstraprofita: "Mi smo zemlja koja ostvaruje velike prihode od energije. Kada se neizvjesnost poveća, cijena onoga što prodajemo raste i zarađujemo više novca."

"Naravno, to ne znači da je rat dobar. Ali znači da Norveška, zahvaljujući svojoj gospodarskoj strukturi, često ima pozitivan ekonomski učinak kada svijet postane turbulentniji. To je neugodna, ali istinita karakteristika norveškog gospodarskog modela", piše Becker.

Odmah su stigle i međunarodne kritike norveškog stava. Financial Times jučer je napisao da je Norveška zapravo ratni profiter koji ima goleme koristi od europske krize i da sada ima obvezu uložiti taj prihod za opće dobro kontinenta.

"Rusko smanjenje isporuka plina pretvorilo je Norvešku u daleko najvećeg evropskog dobavljača, s praktički zajamčenim tržištem. Novac koji je inače mogao biti iskorišten za potporu Ukrajini završio je u bilanci norveškog državnog fonda. Ta bi sredstva sada trebalo usmjeriti u ukrajinsku obranu i obnovu", rekao je za Financial Times Håvard Halland, profesor na Sveučilištu Heriot-Watt u Edinburghu.

"Živimo od onoga čega se svijet boji"

Norveška vlada odgovorila je da se ne radi o pohlepi, već o tržišnim cijenama. Norveška je povećala proizvodnju i isporuke energenata koliko je god mogla, ali to je dovelo samo do još većeg porasta prihoda. "Ove je godine Norveška izdvojila tek tri milijarde eura za potporu ukrajinskom ratnom naporu", piše profesor Halland.

"Mi smo miroljubiva zemlja s gospodarstvom koje profitira od nemira. Volimo sebe smatrati humanitarnom supersilom. Ali mi smo i energetska supersila i te se dvije uloge sudaraju svaki put kada svijet postane nestabilniji. U mnogim pogledima, Norveška živi od onoga čega se svijet najviše boji", zaključila je Becker za NRK.