Ova odluka, koju Macron opisuje kao neophodan korak za jačanje odbrane Evrope, a ne kao početak nove trke u naoružanju, dolazi u trenutku velikih globalnih previranja. Posebna zabrinutost vlada zbog situacije na Bliskom istoku koji se nalazi na ivici rata nakon što su Izrael i Sjedinjene Američke Države bombardovali Iran, navodno kako bi ga spriječili u razvoju nuklearnog oružja, prenosi Klix.

Obraćajući se iz vojne baze L'Ile Longue u Bretanji, ispred nuklearne podmornice "Le Temeraire", Macron je istakao da je nadogradnja arsenala ključna u periodu geopolitičkih potresa i rizika.

Poručio je da onaj ko želi biti slobodan mora ulijevati strah, a onaj ko želi ulijevati strah mora biti snažan. Evropski lideri postaju sve skeptičniji prema pouzdanosti američkog "nuklearnog kišobrana", posebno u svjetlu nedavnih tenzija s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i njegovim ranijim pretenzijama na Grenland.

U tom kontekstu, nova francuska nuklearna doktrina uključuje znatno veću saradnju sa evropskim saveznicima poput Njemačke, Poljske, Nizozemske, Belgije i Danske, a njemački kancelar Friedrich Merz već je sugerisao da bi njemački avioni mogli transportovati francuske nuklearne bombe.

Francuska je trenutno jedina nuklearna sila unutar Evropske unije i četvrta u svijetu sa oko 290 bojevih glava. Njene snage oslanjaju se na četiri nuklearne podmornice dometa do 10.000 kilometara koje se mogu sakriti bilo gdje u svjetskim okeanima, te na borbene avione Rafale opremljene krstarećim raketama dometa oko 500 kilometara.

Dominacija Rusije i SAD-a

Ipak, globalnom scenom i dalje apsolutno dominiraju Rusija sa procijenjenih 5.459 i Sjedinjene Američke Države sa 5.177 bojevih glava, što čini oko 90 posto ukupnog svjetskog arsenala, prema procjeni neprofitne organizacije koja se bavi statistikom ICANN, iz januara 2025. godine.

Slijedi Kina, koja ubrzano širi svoje zalihe i posjeduje oko 600 bojevih glava, dok se iza Francuske nalaze Ujedinjeno Kraljevstvo sa 225, Indija sa 180 i Pakistan sa 170 bojevih glava. Vjeruje se da Izrael posjeduje oko 90 bojevih glava, iako to zvanično niti potvrđuje niti poriče, dok Sjeverna Koreja raspolaže sa oko 50 bojevih glava.

Da bi se razumio ovoliki broj naoružanja, stručnjaci naglašavaju da je važno razlikovati raketu, koja služi samo kao nosač ili vozilo, od same bojeve glave koja predstavlja eksplozivni teret. Zahvaljujući modernoj MIRV tehnologiji, jedna raketa ne znači nužno i jednu bombu.

Moderne rakete mogu nositi i do 16 bojevih glava koje se u svemiru odvajaju i pogađaju potpuno različite gradove ili vojne baze. Iako bi samo stotinjak bombi bilo dovoljno za izazivanje globalne katastrofe i "nuklearne zime", vojne strategije se zasnivaju na posjedovanju hiljada bojevih glava kako bi se održala ravnoteža straha.

Glavni razlog za to je doktrina obostrano osiguranog uništenja (MAD), koja zahtijeva takozvani garantovani drugi udar. Da bi odvraćanje uspjelo, država mora biti sigurna da će joj nakon potencijalnog iznenadnog napada ostati dovoljno oružja za brutalnu odmazdu. Zbog toga se glave raspoređuju u okviru nuklearne trijade, u kopnenim silosima, na neuhvatljivim podmornicama i u bombarderima.

Uz to, veliki broj oružja potreban je kako bi se desetinama bojevih glava "zagušili" i probili moderni protivraketni štitovi, kao i za uništavanje neprijateljskih silosa koji su ukopani duboko pod zemlju i ojačani betonom.

Dodatnu zabrinutost i strah od nove globalne trke u naoružanju donosi i činjenica da od 5. februara ove, 2026. godine, više ne postoje zakonska ograničenja na broj bojevih glava koje Rusija i SAD smiju imati. Tada je istekao Novi START, posljednji preostali sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja, što je stvorilo opasni vakuum u kojem obje strane grčevito žele zadržati strateški paritet i osigurati da niko nema više oružja od onog drugog.