Bivši premijer Izraela, Naftali Benet , nedavno je uputio oštro upozorenje međunarodnoj zajednici i domaćoj javnosti, ističući da Turska, pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdogana, izrasta u novu, veliku i izuzetno sofisticiranu prijetnju. Prema njegovim riječima, Ankara više nije samo diplomatski izazov, već predvodnik "neprijateljske sunitske osovine" koja nastoji strateški opkoliti Izrael.

„Naftali Bennett tvrdi da Turska pod Erdoğanom više nije samo regionalni igrač, već predvodnik novog saveza koji nastoji izolirati Izrael i preokrenuti arapski svijet protiv njega.”

Geopolitičko opkoljavanje i "Sunitska osa"

Benetova analiza ne zaustavlja se samo na Turskoj. On ukazuje na opasno uvezivanje interesa koje uključuje:

• Tursku: Kao lider sa drugom najvećom vojskom u NATO savezu i ogromnim industrijskim kapacitetima.

• Katar: Koji služi kao financijsko i diplomatsko čvorište za pokrete poput Hamasa.

• Pakistan: Jedinu nuklearnu silu u islamskom svijetu, čime se čitava prijetnja podiže na razinu nuklearnog odvraćanja.

Dok je decenijama glavni fokus Izraela bio na Iranu (šiitska osa), Benet sugerira da se sada formira paralelna prijetnja na sunitskoj strani. On smatra da Ankara koristi svoju poziciju u NATO-u kao štit, dok istovremeno provodi agresivnu politiku na Bliskom istoku i Mediteranu.

Između politike i proročanstava

Ono što posebno privlači pozornost javnosti i analitičara jesu Benetove reference koje se poklapaju s određenim geopolitičkim i biblijskim proročanstvima . Mnogi tumačeći u ovim tenzijama vide obrise drevnih najava o sukobima naroda sa sjevera protiv Izraela. Iako se Benet primarno oslanja na vojne i obavještajne podatke, simbolika "sjeverne prijetnje" (gdje Turska zauzima ključno mjesto) daje dodatnu težinu njegovim riječima.

Vojna moć Turske

Važno je napomenuti da Turska posjeduje:

1. Ogromnu stajaću vojsku sa modernom tehnologijom i bespilotnim letjelicama (Bayraktar) koje su promijenile tok ratova u Nagorno-Karabahu i Ukrajini.

2. Stratešku kontrolu moreuza , što joj daje moć nad komunikacijom između Crnog i Sredozemnog mora.

3. Rastuću namjensku industriju koja je čini sve manje zavisnom od zapadnog uvoza oružja.

Benetov zaključak je jasan: Izrael više ne smije gledati samo prema Teheranu. Ako se Ankara, Doha i Islamabad dodatno približe, Izrael bi se mogao naći u "željeznom obruču" koji će biti mnogo teže probiti nego bilo koju dosadašnju blokadu.