Piše: Đ. Alibegić

Nedaće ne dolaze uvijek iznenada i same, i stignu i od onih od kojih se najmanje nadamo. Evo, Turska je ‘naša mati’ a njen predsjednik Erdogan kojem je državu u ‘amanet’, u nasljeđe, dao Alija Izetbegović, dođe nam onda kao ‘babo’, i nema većeg ni bratskijeg prijatelja od njega i Turske. Skoro sa svim gradovima Turske smo se pobratimili i posestrimili, slavimo njihove bitke na spomenicima u BiH, sklapamo sporazume, kad defilujemo uz nas je njihova zastava, kad su kod njih izbori, naša SDA apeluje na Bošnjake u Turskoj za koga da glasaju i predsjednika proglasi Pejgamberom, a oni nam to bratski uzvrate. Grade džamije po BiH a po Srbiji tvornice i što je najvažnije, po izjavi Bakira Izetbegovića, njihove investicije u BiH se mjere ne u markam, dolarima ili eurima, već u posjetama prvom ‘šehidu’ (borcu poginulom na Allahovom putu, op Cross) na Kovačima, tu su među prvima. Oni su nam uveli u praksu i domoljubni kolektivitet na kojeg podsjećamo.

Prvo su nas ‘zarazili’ kolektvnim  sunećenjima, od kada se počelo hvatati i ‘sunetiti’ sve što se nađe muških glava za odfikariti. ‘Sunetili’ smo se mi i od prije, nego, ali to je bio kućni čin i tradicija za porodicu i prijatelje, međutim nije se dobro vidjelo pa su nam fino ukazali da to treba biti javno. I kolektivno. Ko će primjetiti jedno dijete, taman posla, ali kad ‘zakmeči’ pedeset ili još više u izrentanoj sali i uz turski folklor i zastave, jer se tako obilježi organizator, pa turske poklone, mi najviše volimo ‘sadaku’, onda to svi vide. Pa kažu vidi mashnallah, šta nas je.

Kad nas je ‘krenula turska karta’ sa dječjim kolektivitetom, onda su na red došla šerijatska kolektivna vjenčanja. Radi istih razloga : da se vidimo bolje. Braća sve plate, naše je samo da odaberemo mladu i efenediju. I da nakupimo što više parova. Bio je jedan izuzetak od ovog grupnog veselja kad je naš Reis u jesen 2021. vjenčao šerijatski najpoznatiju kćerku napoznatijeg U Bošnjaka – Jasminu Izetbegović sa odabranikom Ćamilom Humačkićem ‘poznatim biznismanom iz Njemačke’. I to u, od naroda i Univerzitetske Biblioteke otetoj Vijećnici, međutim ubrzo se, za manje od godinu dana brak raspao. Nije Reis dobro proučio, a Tite mi, poslije se malo i zapijuckalo na drugom  mjestu, i što je najslađe, saznalo se da je mladoženja šef nekoliko firmi za ‘escort’ dame i seksualne usluge.

Uz Ramazan, ovo domoljubno i vjersko okupljanje i neviđeni krkanluk i estradizacija vjere, opet nam je sve to stiglo iz Turske uz ‘kolektivne iftare’, što je sigurno dokaz da je ‘claster’ ovog virusa stigao od najdražih. Mnogi su to nazivali ‘narodnim’, omladinskim, diplomatskim’ i tako ideš koliko ti volja u ‘ifatare’, načelnica Benjamina Karić je to nazvala pravim imenom: ‘kolektivni iftar’. Originalno i logično, sve više od dvoje za stolom je kolektiv. I uz pare bratske Opštine Bajrampaša i sehare njene opštine, te je nakon danima najavljivanog derneka i ‘radosti Ramazana’ konačno ugostila do hiljadu ‘postača’, To ti je na bosanskom naziv za one koji uglavnom ili nikako ne poste, koji najmanje gladuju, ali ljepše zvuči kad ih nazovemo gladnima. Na žurkama se ona najbolje snalazi, to je davno naučila iz Rimskog prava u Travniku a ispraksala se u SDP fotelji, tu joj nema ravne među ćevapima, buredžikama bajramskim baklavama i ostalim ukrasnim poklončićima koje dijeli po ulicama. Slike sa ovih kolektivnih žderačina su impresivne. Ne samo da pokazuju ljubav načelnice i kolika je navala na klopu gdje osim hurmi ima i janjetine, kao na onom ‘kolektivitetu’ ministra Konakovića, već zorno pokazuju kako se nekad bez veze i nepravilno ‘iftarilo’ u krugu porodice i sa srcem, gdje niko ne vidi šta si večerao. Ovdje se sve vidi i sve je u skladu sa islamskim propisima: skromno, pobožno i ‘merhametli’, hoću da kažem dobrodušno a omaklo mi se.

Ovaj kolektivni virus je u akutnom progresu. Za njega nema učinkovitog lijeka osim onog iz Švedske i corona virusa. Pustiš da se svi ‘zaraze’, pa ko preživi taj je zdrav, Šveđani su to ružno nazvali ‘zarazom stada’. Međutim nije toliko opasan, čak suprotno, poželjan je, pa se struka ne oglašava već vjera. Zna se sigurno da neće trebati ‘Fadilovi’ respiratori marke ‘SEB’ija. Pod jednim uslovom. Da ne mutira u kolektivno ludilo. Tada bi ‘bolest’ mogla postati ozbiljna.

(Atlantic.com)