Nakon što je godinu dana proveo kritizirajući, vrijeđajući i prijeteći evropskim čelnicima, američki predsjednik Donald Trump sada otkriva vrijednost prijatelja na strateški važnim mjestima, ali samo ako posjeduju vojnu imovinu koju može iskoristiti. Dok se Trump žali da su ga tradicionalni američki saveznici iznevjerili u ratu protiv Irana, neki evropski dužnosnici osjećaju zluradost, osjećaj za koji su djed i baka Donalda Trumpa iz Njemačke vjerojatno znali izvornu riječ: Schadenfreude, piše Politico.

Američko-izraelski rat protiv Irana bio bi znatno lakši u početnim danima da britanski premijer Keir Starmer nije uskratio dopuštenje američkim bombarderima za polijetanje iz zračnih baza u Ujedinjenom Kraljevstvu, požalio se Trump ove sedmice.

Trgovinski sukob

Starmer, međutim, ostaje čvrst u svom stavu, odbijajući odobriti bilo što osim "odbrambenih" operacija iz objekata Kraljevskog ratnog zrakoplovstva. Slično postupa i španjolski premijer Pedro Sánchez, koji osuđuje operaciju na Bliskom istoku kao kršenje zakona i odbija dopustiti polijetanje američkih zrakoplova s aerodroma pod njegovom kontrolom, čime je izazvao Trumpov bijes.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron, uvijek kritičan prijatelj, nazvao je rat opasnim, upozorivši da nije u skladu s međunarodnim pravom i da ga se ne može podržati.

Raskol prijeti eskalacijom u veliki trgovinski sukob između Sjedinjenih Država i Evropske unije, dok je mitski "poseban odnos" između Ujedinjenog Kraljevstva i Amerike na aparatima, upravo uoči 250. godišnjice neovisnosti SAD-a.  "Ovdje nemamo posla s Winstonom Churchillom", rekao je Trump, objašnjavajući svoju frustraciju Starmerom. 

Nove napetosti

"Predsjednik očekuje da će cijela Evropa - naravno, svi naši europski saveznici - surađivati u ovoj dugo željenoj misiji, ne samo radi Sjedinjenih Država, već i radi Evrope, kako bi se slomio odmetnički iranski režim koji ne prijeti samo Americi, već i našim europskim saveznicima, rekla je glasnogovornica Bijele kuće.

Novinarima je rekla da je Španjolska "pristala surađivati", no španjolska je vlada to odmah demantirala. Ovakav čvrst stav europskih čelnika označava prekretnicu, slično kao što je razorna invazija Iraka pod vodstvom Georgea W. Busha 2003. godinama narušavala transatlantsko povjerenje.

Napetosti oko novog sukoba na Bliskom istoku mogle bi se pokazati egzistencijalnima za zapadni savez, nakon 12 mjeseci koji su američko-evropske odnose već doveli do točke pucanja. "Pretpostavljam da predsjednik Trump nije pokušao dobiti podršku NATO-a za rat u Iranu - možda je smatrao da se ne isplati", rekla je Emily Thornberry, predsjednica odbora za vanjske poslove britanskog parlamenta.

Osvetoljubivost

"Sumnjam da sada možda uči lekciju o vrijednosti široke baze saveznika." Trumpov ratoboran pristup od povratka na dužnost u siječnju 2025. teško je prihvatljiv mnogim dužnosnicima u Evropi.

Drastično je smanjio američku potporu Ukrajini i gurnuo Kijev prema nepovoljnom mirovnom sporazumu, kritizirao je "slabe" čelnike EU zbog neuspjeha u kontroli imigracije, zahtijevao predaju Grenlanda Americi, a sada napada Iran bez ikakvih konzultacija s ključnim saveznicima.

Sada kada su ti saveznici uznemireni i neskloni pridruživanju, Trump i njegovi pobornici nisu ništa manje osvetoljubivi nego što su bili Bushovi republikanci kada je Francuska odbila podržati rat u Iraku.

U utorak navečer, predsjednik je Sánchezovu vladu osudio kao "užasnu" i "neprijateljsku" zbog zabrane korištenja španjolskih zračnih baza za napad na Iran, zaprijetivši prekidom trgovine s četvrtim najvećim gospodarstvom EU. 

Napad na Španiju

Sánchez je u srijedu uzvratio, inzistirajući da neće popustiti. "Nećemo zauzeti stav koji je protivan našim vrijednostima i načelima iz straha od tuđe odmazde", poručio je u televizijskom obraćanju.

Američki zrakoplovi za nadopunu goriva stacionirani u Španiji premješteni su u druge baze u Evropi, a jedan je dužnosnik za Politico rekao da su neki privremeno prebačeni u Francusku. Američki ministar financija Scott Bessent dodatno je napao Španjolsku, rekavši da je madridski "izrazito nekooperativan" stav ugrozio američke živote.

S druge strane, neki Evropljani ostaju u Trumpovoj milosti. Njemački kancelar Friedrich Merz dobio je pohvale nakon što je zračna baza Ramstein stavljena na raspolaganje američkim snagama. "Njemačka je bila sjajna. On je bio fantastičan", rekao je Trump, dodavši: "Ne tražimo od njih da šalju vojnike na teren ili bilo što slično."

Washington ne vidi problem

Prema visokom dužnosniku Bijele kuće, Trumpovo očekivanje pune evropske podrške nije nerealno jer je SAD i dalje ključan za NATO. "Priznali su da je bio u pravu oko potrošnje", rekao je dužnosnik, misleći na prošlogodišnje obećanje članica NATO-a o povećanju obrambenih proračuna.

"Još uvijek činimo puno za Evropu." Dužnosnik je također umanjio važnost Trumpovog zahtjeva za Grenlandom, rekavši da "to za nas više nije problem." No, ono što je možda novo jest spoznaja u Washingtonu da Amerika nije toliko jaka bez svojih tradicionalnih saveza.

General Dan Caine, šef Zajedničkog štaba SAD-a, navodno je upozorio Trumpa da bi rat s Iranom bio opasniji bez potpore ključnih saveznika, a s tim su se složili i dužnosnici EU i američki saveznici u Zaljevu, koje je Trump također ignorirao.

Američka bahatost

"Sila koja je sigurna u stvarnost i legitimnost vlastite moći ne postupa tako prema ljudima ili drugim silama", rekla je Constance Stelzenmüller iz Brookings Institutiona. "Ono što Evropljane doista brine dok sve ovo promatramo je američka bahatost i prenaprezanje.

Pomisao da bismo mogli svjedočiti samouništenju američke moći - mislim da je to ono što doista unosi strah u kosti čak i najkritičnijim saveznicima." A razloga za strah ima. Velika Britanija, Francuska i Njemačka šalju svoje ratne brodove prema Bliskom istoku kako bi zaštitile vlastite interese, primjerice nakon što je iranski dron pogodio britansku bazu na Kipru.

Međutim, svako vojno raspoređivanje na rubu eskalirajućeg rata nosi rizik da čak i "obrambene" snage budu uvučene u sukob. Tada na kocki neće biti samo američki ili izraelski životi. "A to je velika odluka", zaključio je jedan evropski diplomat.