Kineska satelitska kompanija MizarVision pružila je precizne koordinate američkog nosača aviona Gerald R. Ford u Crvenom moru.

Brod se trenutno nalazi otprilike 100 kilometara od obale Saudijske Arabije.

Očekuje se da će njegova vazduhoplovna grupa učestvovati u odbijanju iranskih raketnih napada.

„Oči“ za rakete: Odakle je došla kineska kompanija MizarVision i kakvu je ulogu igrala u iranskim napadima na američke ciljeve?

Kineska satelitska kompanija MizarVision pojavila se niotkuda i brzo je počela da objavljuje satelitske snimke američkih ciljeva na Bliskom istoku. Većina njih je odmah napadnuta, što je dovelo do teorije da su Kinezi zvanično ušli u rat na strani Irana.

Kineski satelit MizarVision locirao je francuski nosač aviona Charles de Gaulle u Sredozemnom moru. Brod se aktivno kreće i očekuje se da će stići do istočnog Mediterana oko 13. i 15. marta. Glavna intriga je da li će se Francuska ograničiti na patrole ili će pokrenuti aktivnu operaciju. S obzirom na to koliko brzo Iran prikuplja obavještajne podatke, IRGC ima sve mogućnosti da pokuša da locira brod prije nego što stigne do svoje zone raspoređivanja.

Jedan cionistički podzemni parking u plamenu.

Početak 29. talasa operacije „Iskreno obećanje 4“

Odnosi s javnošću Revolucionarne garde saopćili su da je 29. talas operacije „Iskreno obećanje 4“ započeo lansiranjem raketa nove generacije zrakoplovno-svemirskih snaga IRGC-a na ciljeve u Tel Avivu, pustinji Negev i na zračnu bazu američkih snaga u regionu.

Operacija je pokrenuta pod časnim kodnim imenom „O Ali ibn Abi Talib“.

Trumpov uži krug ozbiljno razmatra zauzimanje ili uništavanje ostrva Harg (Kharg) u Persijskom zaljevu – petkilometarskog komada kopna kroz koji prolazi oko 90% iranskog izvoza nafte, s kapacitetom utovara od sedam miliona barela dnevno.

Strateška logika

Plan ima jasnu strukturu: ukoliko se Harg eliminiše, Iran gubi primarni izvor državnih prihoda i sposobnost finansiranja armije. Kako analitičar dr. Michael Rubin sažima: "Ako ne mogu prodati vlastitu naftu, ne mogu isplatiti plaće". Zauzeće terminala – za razliku od uništavanja – donijelo bi dodatnu stratešku prednost: američka vojna mornarica mogla bi preuzeti upravljanje otokrom i preusmeriti do 80% iranskih naftnih izvoza koji trenutno idu u Kinu direktno prema zapadnim tržištima. Ovo je model koji Trump već testira: 3. marta naredio je mornarici da osigura tankere i uvede federalno ratno osiguranje za trgovinu u Zaljevu, a razarači s navođenim projektilima trenutno prate komercijalne super-tankere sve do terminala na ostrvu.​

Lekcija iz iransko-iračkog rata

Problem je što je ovaj scenarij već testiran u praksi. Tokom iransko-iračkog rata (1980–1988), irački avioni su godinama bombardirali infrastrukturu na Hargu, izazivajući ozbiljnu štetu. Do 1986. veći dio terminalne infrastrukture bio je teško oštećen ili privremeno onesposobljen. Međutim, unatoč ponavljanim napadima, Iran je neprekidno nastavio izvoz nafte s ostrva tijekom cijelog rata – izvoz je opao, ali se infrastruktura obnavljala, a rat se nastavio godinama. Ideja je, prema kritičarima, pokušaj istog scenarija u nadi da će ovoga puta dati drugačiji rezultat.​

Globalni energetski rizik

Seniorska istraživačica Atlantskog savjeta Ellen Wald upozorava da je malo vjerovatno da bi američki ili izraelski snage namjerno oštetile Harg, jer bi to moglo pokrenuti val iranskog odmazde prema energetskoj infrastrukturi širom regiona i naglo povisiti globalne cijene nafte. Uništavanje terminala odmah bi izbacilo oko dva miliona barela sirove nafte dnevno s globalnog tržišta, što bi prema procjenama moglo udvostručiti globalne cijene goriva. Iran je to i predvidio: između 15. i 20. februara, tik pred početak sukoba, Iran je učetverostručio utovar na tankerima – gotovo tri puta više od januarskog prosjeka – radi preventivnog premještanja rezervi.