Tvrtko I Kotromanić bio je bosanski ban od 1353. do 1377. godine, te prvi bosanski kralj od 1377. do 1391. godine. Kao prvorođeni sin Vladislava Kotromanića i Jelene Bribirske, te unuk Stjepana I Kotromanića i Jelisavete Nemanjić, naslijedio je svog strica, bana Stjepana II Kotromanića, 1353. godine.

Rani period i sukobi s Ugarskom

Tokom njegove maloljetnosti, državnim poslovima upravljali su njegov otac (do smrti 1354. godine) i majka. Tvrtko je bansku titulu dijelio s mlađim bratom Vukom. Iako je bio porodično povezan s ugarskim dvorom (kralj Ludovik I Anžuvinac bio je oženjen Tvrtkovom rodicom Elizabetom Kotromanić), odnosi su često bili napeti.

Kao vazal ugarskog kralja, Tvrtko je u početku bio primoran ustupiti dijelove teritorije (Hum je 1357. predat Ludoviku kao miraz za Elizabetu). Međutim, Ludovik je 1363. pokrenuo vojni pohod na Bosnu pod izgovorom suzbijanja "heretika" (pripadnika Crkve bosanske), ali je doživio poraz i bio prisiljen na povlačenje. Nakon toga, Tvrtko se proglasio "milošću Božijom banom čitave Bosne", ističući svoju suverenost.

Unutrašnji nemiri i uspon

Tvrtko se suočavao s čestim pobunama domaćeg plemstva. U februaru 1366. godine, pobuna koju je predvodio njegov brat Vuk prisilila je Tvrtka i majku Jelenu da izbjegnu u Ugarsku. Ipak, uz Ludovikovu pomoć, vratio se na vlast sredinom 1367. godine. Nakon što je učvrstio položaj sporazumom s vlastelom, ponovo je odbacio vrhovnu vlast ugarskog kralja.

Nakon smrti srpskog cara Uroša, iskoristio je rasulo među srpskim velikašima. Pozivajući se na srodstvo s lozom Nemanjića, istakao je pravo na srpsko prijestolje. U savezu s knezom Lazarom Hrebeljanovićem, 1373. godine porazio je Nikolu Altomanovića i pripojio zemlje oko gornje Drine i Lima.

Krunisanje za kralja

Godine 1377. preoteo je od Đurđa Balšića Trebinje, Konavle i Dračevicu, proširivši vlast na nekadašnje posjede Nemanjića. Dana 26. oktobra 1377. godine, najvjerovatnije u mjestu Mile kod Visokog (srednja Bosna), krunisan je "sugubim vijencem" (dvostrukom krunom). Uzeo je titulu: "kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju".

Širenje na zapad i sukobi s Osmanlijama

Nakon smrti Ludovika I, Tvrtko je iskoristio krizu u Ugarskoj za dalje širenje. Godine 1385. zaposjeo je Hum, Livno, Duvno i Glamoč, te dobio Kotor pod uslovom da ne podržava hrvatske velikaše koji su se pobunili protiv kraljice Marije.

Međutim, 1386. godine se okrenuo protiv ugarske kraljice i 1387. počeo osvajati hrvatske krajeve. Do ljeta 1390. godine, pod njegovu vlast pali su gradovi Split, Trogir, Šibenik, te otoci Brač, Hvar i Korčula. Tada je usvojio titulu: "kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja".

Suočio se i s nadolazećom osmanskom opasnošću. Njegova vojska je 27. augusta 1388. porazila Osmanlije kod Bileće. Također, poslao je odrede pod komandom vojvode Vlatka Vukovića Kosače u pomoć srpskoj vojsci na Kosovom polju u junu 1389. godine, smatrajući ishod te bitke svojom pobjedom.

Naslijeđe i smrt

Tvrtko je podržavao Ladislava Napuljskog u borbi protiv Žigmunda Luksemburškog, s kojim se izmirio neposredno pred smrt, u januaru 1391. godine. Pod njegovom vlašću, srednjovjekovna Bosna je postala najmoćnija država na Balkanu i važan politički faktor u jugoistočnoj Evropi. Tvrtko je podsticao razvoj gradova, trgovine i rudarstva, a kovan je i čuveni bosanski zlatnik.

Tvrtko I Kotromanić preminuo je 10. marta 1391. godine, ostavivši iza sebe stabilno i teritorijalno prostrano kraljevstvo.