Donald Trump ignorisao je obavještajne podatke i u saradnji s Izraelom pokrenuo jedan od najvećih vojnih sukoba 21. vijeka. Bez jasne strategije, nastavio je posmatrati kako se zemlje Bliskog istoka pale jedna za drugom, dok svjetskoj ekonomiji prijeti kolaps. Operacija pod nazivom "Epski bijes" trebala je biti munjevita, ali se pretvorila u neizvjestan sukob koji bi mogao potrajati godinama, piše Dnevno.hr.

Istovremeno, sve su glasniji američki i vanjski analitičari koji navode kako stvarni ciljevi akcije nisu ni nuklearni program ni balistički projektili, niti iranski 47-godišnji islamski totalitarizam. Pravi cilj je zadavanje novog geopolitičkog udarca Rusiji i ponajviše Kini, koja veliki dio nafte za svoje potrebe uvozi iz Irana. Tako je "crno zlato" još jednom u historiji u fokusu kao ključna ambicija za operaciju čije će posljedice osjećati cijeli svijet.

Čini se da je Trump, koji je na početku napada rekao kako mu je cilj svrgavanje iranskog režima, pogrešno procijenio najmanje dvije stvari. Ponajprije, očito nije računao na pravi balistički vatromet kojim su Iranci dočekali američke projektile, zasuvši raketama gotovo istovremeno niz susjednih zemalja. Među njima su i moćna Saudijska Arabija te finansijsko središte Perzijskog zaljeva, superbogati Ujedinjeni Arapski Emirati i njihov simbol, grad luksuza Dubai. Iranski projektili pogodili su ciljeve u više od deset zemalja, a Izrael gori od detonacija.

Pogoršanje humanitarne situacije

Humanitarna situacija se pogoršava u Iranu i na drugim mjestima pogođenim sukobom. Medijski izvještaji spominju da su gradovi poput Teherana pretrpjeli teške štete, a broj civilnih žrtava raste kako zračni udari i protivzračne borbe postaju svakodnevica. Naselja su pogođena, bolnice i infrastruktura su oštećene, a broj stradalih brzo raste, iako cjeloviti podaci još nisu dostupni. Mrtvi se broje i u Libanu, koji je usred operacije također postao meta izraelskih napada zbog aktivnosti proiranske grupe Hezbolah.

Iranski vođa, ajatolah Ali Hamenei, pao je mrtav u prvom danu združene američko-izraelske vojne akcije, kao i mnogi drugi visoki vojni i vjerski lideri. No, pitanje je šta donose dani pred nama. Sukob koji već sad analitičari zbog opsega i žrtava ne nazivaju vojnom akcijom nego ratom, lako bi se iz "epskog gnjeva" mogao pretvoriti u "epsku katastrofu".

Geopolitički odnosi u regiji

Za razumijevanje složenosti ovog konflikta treba najprije znati da je Iran beskrajno velik. Sa 93 miliona ljudi i površinom većom od 1,6 miliona kvadratnih kilometara, u Iran bi se mogle smjestiti države Turska, Irak, Sirija i Jordan. Njihov najgorljiviji neprijatelj Izrael je čak 75 puta manji. Istovremeno, Iran je politički potpuno izolovan od svojih susjeda. Radikalni islamski revolucionarni režim doveo je do toga da su u gotovo svim zemljama Zaljeva američke vojne baze.

Izolovani Iran ne može računati ni na podršku svog ekonomski nadmoćnog susjeda Azerbejdžana, koji se prema radikalnom režimu uvijek postavljao diplomatski, ali s distancom. Iako donekle dijele radikalna islamska uvjerenja, Iranu nije od pomoći ni istočni susjed Afganistan, zauzet sukobima s Pakistanom. Jedina zemlja koja bi režimu možda i htjela pomoći je prijateljska Turska, no Erdoganov režim ne želi rizikovati ekonomsku i političku odmazdu Zapada. Turska je i članica NATO saveza, pa je to razlog više da se u iransku priču previše ne miješaju.

Rat u Iranu neće i ne može biti okončan brzo. Štoviše, mnogi smatraju da je američka operacija isprovocirala decenijama tinjajuće sukobe na Bliskom istoku. Iran je reagovao neočekivanom žestinom, a otpor nije posustao ni kada su pobijeni čelni ljudi države. Iranski režim je bjesomučnim raketiranjem poručio da neće prezati ni od čega kako bi se odbranio od SAD-a i saveznika, pa makar to značilo i rat do istrebljenja ili ekonomski kolaps cijele regije.

Trump je također jasno rekao kako će u ovoj akciji ići do kraja. Čini se da 79-godišnji predsjednik igra najopasniju taktiku "all-in". Za razliku od iranskih vođa koji nemaju šta izgubiti, Trumpov ulog je realan i visok. Relevantne ankete pokazuju da samo četvrtina Amerikanaca podržava vojni angažman u Iranu. Većina ističe kako je Trump u kampanji obećavao da neće pokrenuti nijedan novi rat, a protiv intervencije su ustale i pristalice MAGA pokreta.

Rizik od novog Vijetnama

Kovčezi s tijelima Amerikanaca koji se vraćaju s fronta nisu dobri za politički rejting uoči međuizbora. Mnogi već predviđaju da Trump izaziva "novi Vijetnam" intervencijom koju ne odobrava ni međunarodna zajednica niti američko stanovništvo. Ipak, on tvrdi da su Iranci prvi počeli, kako bi opravdao kršenje obećanja datog biračima. Uspije li u svrgavanju teokratskog režima, on želi ući u historiju kao pobjednik u 47-godišnjem ratu Zapada i Irana.

Kritičari bruje da je Trump stavio sve na kocku kako bi pomogao izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu. Još nepotvrđene informacije govore kako je ovaj rat zapravo započeo Izrael. SAD je akciju planirao mjesecima i nagomilao golemu mornaričku snagu u Arapskom, Omanskom i Sredozemnom moru, ali signal za udar je navodno došao iz Tel Aviva. Dok Evrope u ovom ratu zasad vidljivo nema, Izrael trpi najžešće napade ikad, a vazdušne uzbune se oglašavaju svakih deset minuta.

Nedostatak evropske podrške razljutio je Bijelu kuću. Španski premijer Pedro Sanchez otvoreno je kritikovao napad na suvereni Iran, dok je izjava Ursule von der Leyen o "težnji ka međunarodnom pravu" ocijenjena kao diplomatski šamar Washingtonu. Sanchez je čak zabranio korištenje španskih baza za napade, zbog čega je desetak lovaca napustilo tu zemlju. Konfuziji je doprinio i mađarski premijer Viktor Orban, koji je kratko držao veto na zajedničku izjavu EU zbog odnosa s Rusijom.

Ekonomski šok i cijene nafte

Konflikt je izazvao tektonske potrese u globalnoj ekonomiji. Katar je zaustavio proizvodnju ukapljenog zemnog plina, o kojoj zavisi i LNG terminal na Krku. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi 20% ukupne svjetske nafte, moglo bi dovesti do istorijskog rasta cijena. Barel nafte je već premašio 80 dolara, s tendencijom rasta na 90 dolara, dok su cijene plina u nekim trenucima rasle za 50%.

Iako je SAD očekivao da će ubistvom Hameneija izazvati sukobe unutar Revolucionarne garde (IRGC), to se nije dogodilo. IRGC posjeduje ogromnu paralelnu strukturu moći integrisanu u sve sfere društva. Čak i bez vrhovnog vođe, ovaj aparat nastavlja raditi na očuvanju sistema. Umjesto demokratije koju je Trump obećavao, realniji scenario je dugotrajni rat do iscrpljenja ili haos sličan onom u Libiji i Siriji.

U prva 24 sata udara, američko centralno zapovjedništvo (CENTCOM) i izraelske snage pogodile su između 1.000 i 2.000 ciljeva širom Irana. Kina je među prvima osudila operaciju, a ministar Wang Yi je poručio da podržava pravo Irana na odbranu suvereniteta. Svijet se finansijski urušava suočen s činjenicom da ne postoji jasan plan za završetak sukoba, dok tržišta ostaju osjetljiva na svaku novu informaciju s ratišta.