Politički analitičar Davor Gjenero ocijenio je u emisiji "Bosanski vjestnik" na FACE televiziji da su poruke iz Bijele kuće o ispunjenju ciljeva u Iranu prvenstveno motivisane ekonomskim razlozima, tačnije smirivanjem svjetskog tržišta nafte. Prema njegovom mišljenju, situacija je daleko od normalizacije, a strateške procjene onih koji su pokrenuli ofanzivu pokazale su se manjkavim.

Gjenero povlači direktnu paralelu između trenutnih dešavanja u Iranu i NATO intervencije u Srbiji 1999. godine, sugerišući da bi vanjski pritisak mogao pokrenuti unutrašnje procese koji će s vremenom transformisati iransko društvo.

Geopolitički položaj Turske i Erdogana

Poseban osvrt analitičar je dao na ulogu Turske i predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Gjenero smatra da je Turska postala previše snažna energetska i ekonomska sila da bi bila predmet manipulacije velikih sila.

"Erdogan posjeduje mudrost i iskustvo te neće žrtvovati državne prioritete zarad tuđih kratkoročnih interesa. Turska je danas ključar Evrope i energetsko čvorište kojim se ne može upravljati izvana", istakao je Gjenero. On naglašava da pokušaji uvlačenja Ankare u bliskoistočnu krizu u korist jedne strane vjerovatno neće uroditi plodom.

Izlazne strategije i interesi lidera

U analizi završetka sukoba, Gjenero predviđa da će Sjedinjene Američke Države prve početi tražiti izlaznu strategiju, dok je pozicija Izraela znatno kompleksnija.

• Benjamin Netanyahu: Izraelskom premijeru je neophodna čista vojna pobjeda kako bi neutralisao unutrašnje pravne probleme i učvrstio poljuljanu političku poziciju.

• Režim u Teheranu: Iako potresen vojnim udarima, režim je postigao viši nivo unutrašnje homogenizacije nego ranije.

• Novi lideri: Postoji velika neizvjesnost oko pravca u kojem će krenuti novo iransko rukovodstvo nakon pretrpljenih poraza.

Gjenero zaključuje da je taktika koju je upotrijebio Iran bila izuzetno rizična, ali je istovremeno stvorila nivo neizvjesnosti koji je iznenadio i same napadače, izbacujući sukob iz prvobitno zamišljenih gabarita.