"Mi ne znamo koji je bio cilj napada Amerike i Izraela na Iran. Predsjednik Trump kaže da je u fazi okončanja rata, a istovremeno njegov ministar rata tvrdi da tek slijede veliki udari, a to znači da je cilj još jako maglovit. Ono što smo pretpostavljali je da je cilj rušenje iranskog režima, ali režim se ne ruši napadima iz zraka. Uništena su iranska postrojenja za proizvodnju nuklearne tehnologije, ali se nije došlo do obogaćenog uranija koji je navodno jako duboko ukopan u tunelima i do njega nije jednostavno doći i za to treba na teren spustiti specijalce", kaže u Briefingu Jutarnjeg lista vanjskopolitička analitičarka Mirjana Rakić.

"Trump može reći da je postigao svoj cilj i da je Iran kao američki neprijatelj mrtav, a što se tiče iranskog režima, Iranci su izabrali novoga vođu pa ćemo vidjeti što će biti. Početkom ove godine dok su u Iranu bili veliki prosvjedi Trump je poticao prosvjednike govoreći da će Amerika stati uz njih. Što to ljudima na cesti znači? Iranska vojska i Revolucionarna garda su ih ubile na tisuće. Kako će ljudi sada rušiti režim kada su stalno pod paljbom raketa. Kada izlaze na cestu dočekuje ih Revolucionarna garda. Izbor novog ajatolaha iz obitelji Hamenei pokazuje da nema promjena na vrhu i da taj teokratski režim neće postati blaži. On ima puno čvršće veze s vojskom i Revolucionarnom gardom od svog oca”, govori Rakić kojoj Trumpova izjava da nije očekivao da će Modžtabu Hameneia izabrati za novog vođu zvuči kao hollywoodski scenarij – ja dolazim, pucam, stavim svoga čovjeka i onda je novi šerif u gradu.

"To je prestrašno i govori o golemom neznanju o tome kako funkcionira iranski sustav. Kada tamo maknete jedan sloj, na površinu dolazi drugi. Trump je u svojim govorima naznačio da bi bilo jako dobro da iranski predsjednik postane vrhovni vođa. Kako? Sada to više ne govori”, ističe Rakić i zaključuje da se iranski režim uz sve vanjske pritiske čini jako održiv.

"Amerika i Izrael se trebaju bojati kaosa u Iranu. Imaju iskustvo Iraka kada je srušen Sadam Husein i zemljom se nije dalo upravljati pa je američka vojska stalno trebala uvoditi red. Teško je sada u Americi dobiti privolu Kongresa da uputi vojnike u Iran koji je daleko veći i nepredvidljiviji od Iraka. A ne smijemo zaboraviti da za ovu ratnu avanturu Trump nije imao ni minimalnu podršku svoga naroda. Za sve prijašnje avanture, poput Iraka i Afganistana, američki su predsjednici imali veliku podršku i to ne samo u svojoj zemlji. Uz Amerikance je tada stalo 49 zemalja”, objašnjava Rakić. Dodaje da je Amerika u rat uvukla Oman i Katar koji su bili glavni pregovarači za bilo kakva mirovna rješenja.

"Koja će zemlja platiti osiguranje za tankere da prođu kroz Hormuški tjesnac? Kada se Hormuški tjesnac otvori i svi krenu, podrhtavanje cijena na burzama se neće lako smiriti. Svi će to osjetiti, prije svega Amerikanci kroz cijene goriva, kao i mi u Hrvatskoj. Trebat će mjeseci da se to stabilizira. Od ovog rata profitira Putin jer je porasla cijena nafte. Možda neće ići do 120 dolara po barelu, ali će s 51 doći na 80. Rusi će tako dobiti dodatna sredstva", tvrdi Rakić napominjući da Europska unija kroz prste gleda Mađarskoj i Slovačkoj koje kupuju rusku naftu pa je moguće i da će i druge zemlje opet nabavljati naftu od Rusije.

"Pitanje je kakvi su odnosi između Putina i iranskog državnog vrha. Rusija u vezi ovoga rata poziva da se poštuje međunarodno pravo, a ona ga samo već 20 godina ne poštuje. Mislim da bi se prije od Rusije kao posrednik u pregovorima između SAD-a i Irana, mogla uključiti Turska", kaže Mirjana Rakić. Napominje da je veliko pitanje hoće li sada biti dovoljno američkog oružja i za Ukrajinu što također odgovara Putinu.

"Ukrajinci su se za Putina pokazali kao tvrd orah, vojska im je respektabilna i razvili su sistem dronova i presretače koje sada prodaju drugim zemlja. Ti su presretači kao iz kućne radinost, ali su izuzetno efikasni i na njih računaju zaljevske zemlje", ističe Rakić koja ne očekuje odlučniju reakciju Kine na rat na Bliskom istoku jer je Kina koncentrirana na događanja na Pacifiku. Prema njezinim riječima u Libanonu je raseljeno 700.000 ljudi koji žive u šatorima, ali ne žele napustiti zemlju jer nemaju kamo otići.

"Kada Trump proglasi pobjedu u Iranu, toga se mora držati i Netanyahu koji mora prestati s napadima. Kada prestanu napadi, stvari će u Iranu ostati začahurene kao što su i bile. Situacija bi se mogla smiriti do studenoga kada su izbori za Kongres i trećinu Senata u Americi. Mnogim Republikancima je već sada dosta neizvjesne politike koju Trump provodi.

Kaže da su teroristički napadi koje bi mogle izvesti tzv. iranske ćelije, vrlo nepredvidivi.

"Sve zemlje moraju biti spremne da su teroristički napadi mogući, ali ne treba živjeti u strahu jer strah blokira. Sustav mora funkcionirati, ali pritom ne limitirati i strašiti vlastite građane", govori Rakić.

"Trumpova je politika ugušiti režim na Kubi. Kuba je ostale bez lijekova, a struje nema 16 sati dnevno. Trumpova je želja da kubanski režim s njime pregovora i navodno je za to određen sin Raula Castra, ali za sada nema nikakvih potvrda da se po tom pitanju nešto događa", zaključuje Mirjana Rakić.