Donald Trump tokom svoja dva mandata nije se ustručavao kritikovati, pa čak ni napadati NATO saveznike, ali njegov posljednji prijedlog da bi neuspjeh u osiguravanju Hormuškog tjesnaca bio "vrlo loš za budućnost NATO-a" otkriva shvatanje svrhe saveza koje je već izazvalo čuđenje. Dok američki predsjednik poziva partnere na djelovanje u iranskoj krizi, saveznici oprezno odgovaraju, pokazujući da brzo rješenje nije na vidiku, piše BBC.

NATO i ofanzivni ratovi

Bivši načelnik britanskog Generalštaba, general Sir Nick Carter, u ponedjeljak je za BBC pojasnio prirodu saveza. "NATO je stvoren kao odbrambeni savez", izjavio je. "Nije zamišljen tako da jedna članica krene u rat po vlastitom izboru i onda sve ostale obaveže da je slijede. Nisam siguran da je to NATO kojem je iko od nas želio pripadati."

U Trumpovim najnovijim izjavama ima i doze ironije, s obzirom na to da je prije samo dva mjeseca iznosio pretenzije na Grenland, suverenu teritoriju druge članice NATO-a.

Evropski saveznici odbijaju Trumpov poziv

Možda upravo to objašnjava zašto su neki odgovori bili prilično direktni. U Njemačkoj je glasnogovornik vlade poručio da rat s Iranom "nema nikakve veze s NATO-om", dok je ministar odbrane Boris Pistorius ismijao ideju da bi skromne evropske mornarice mogle išta promijeniti.

"Šta to Trump očekuje od nekolicine evropskih fregata, a da moćna američka mornarica ne može sama postići?" upitao je. "Ovo nije naš rat. Nismo ga mi započeli."

Hitna potraga za rješenjem

Ipak, sve to ne mijenja činjenicu da postoji hitna i sve veća potreba za rješavanjem krize u Zaljevu. Iranska blokada Hormuškog tjesnaca, izuzev za brodove koji prevoze iransku naftu saveznicima poput Indije i Kine, ostavila je zapadne vlade u potrazi za izlazom.

Iako je krizu potaknula odluka Donalda Trumpa da krene u rat, ona se mora brzo riješiti prije nego što se posljedice za globalnu ekonomiju pogoršaju. Međutim, već je jasno da brzog rješenja nema. Britanski premijer Keir Starmer danas je rekao da su u toku razgovori s američkim, evropskim i zaljevskim partnerima o izradi "provodivog plana", ali da "još nismo došli do tačke odlučivanja".

Starmer je spomenuo autonomne sisteme za lov na mine koji se već nalaze u regiji. Ipak, povratkom broda HMS Middleton u Portsmouth na remont, ovo je prvi put u decenijama da nijedan britanski brod za razminiranje nije u regiji.

Vojni izazovi

Umjesto toga, očekuje se da će Kraljevska mornarica ponuditi novorazvijene pomorske dronove za otkrivanje i neutralisanje mina. No, problem s kojim se Trump suočava jeste to što razminiranje, nekad ključna zadaća gotovo svake mornarice, odavno nije prioritet.

Tom Sharpe, bivši zapovjednik Kraljevske mornarice, izjavio je da najnovije britanske tehnologije tek trebaju biti testirane u borbi. "Hoće li funkcionisati ili ne, vjerovatno ćemo saznati u idućih nekoliko sedmica", rekao je za BBC. General Carter podsjetio je da su zapadne zemlje posljednju veliku operaciju razminiranja na moru provele 1991. godine, nakon što je Irak minirao vode kod Kuvajta.

"Trebao nam je 51 dan da očistimo mine", kazao je. "Nijedna mornarica, a ponajmanje američka, nije u to ulagala onoliko koliko je trebala", dodao je. Vlastiti specijalizovani minolovci američke mornarice, s drvenim trupovima za izbjegavanje magnetskih mina, povlače se iz službe i zamjenjuju se brodovima koji također koriste bespilotne sisteme.

Širi spektar iranskih prijetnji

Problem nisu samo mine. Iranska revolucionarna garda sposobna je koristiti i naoružane glisere, pomorske dronove "samoubice" i obalne projektile. Nedavne snimke iranske agencije Fars prikazuju veliki broj plovila i dronova uskladištenih u podzemnim tunelima, što sugeriše da se Teheran dugo pripremao za ovakav scenario.

Predsjednik Trump je sugerisao da bi održavanje Hormuškog tjesnaca otvorenim – što je opisao kao "vrlo mali poduhvat" – moglo uključivati napade na iransku obalu, rekavši da traži "ljude koji će eliminisati neke loše aktere duž obale".

SAD je već gađao brodove za polaganje mina u iranskim lukama, no teško je zamisliti da bi mnogi saveznici slijedili taj primjer, pogotovo ako bi to uključivalo slanje kopnenih snaga.

Diplomatski napori

U okruženju punom opasnosti, ne čudi što se zemlje ustručavaju uključiti i radije pozivaju na deeskalaciju, kao što je to učinila britanska vlada. No, s obzirom na to da američki i izraelski zvaničnici govore o kampanji koja bi mogla potrajati još sedmicama, to se ne čini kao izgledna opcija.

Ministri vanjskih poslova EU sastaju se u ponedjeljak, a na stolu je prijedlog o proširenju postojeće pomorske misije EU u Crvenom moru, Operacije Aspides. Šefica diplomatije EU Kaja Kallas smatra da bi promjena mandata operacije bila "najbrži" način za jačanje sigurnosti u Zaljevu, no čini se da nema velikog interesa za proširenje te skromne misije koja trenutno broji samo tri ratna broda.

"Najžešća faza sukoba"

Španski i italijanski ministri izrazili su sumnje, a njemački ministar Johann Wadephul poručio je da njegova vlada želi prvo čuti od Izraela i SAD-a "kada vjeruju da će postići svoje vojne ciljeve u Iranu". Od glavnih evropskih saveznika, čini se da je francuski predsjednik Emmanuel Macron najskloniji angažmanu, no i on je rekao da se to može dogoditi tek nakon što završi "najžešća faza" sukoba.

Bivši zapovjednik Tom Sharpe upozorava da bi operacija pratnje brodova bila znatno složenija od one u Crvenom moru. "Za razliku od Huta, gdje je prijetnja dolazila samo iz zraka, s Iranom je prijetnja trostruka – iz zraka, s površine i ispod nje", objasnio je.

Trenutno, Trumpovi saveznici oklijevaju, svjesni da ni nedjelovanje nije opcija. Keir Starmer je rekao da rješenje mora uključivati "što je više moguće partnera", ali je dodao da britanski vojnici zaslužuju garancije prije slanja u opasnu misiju. "Najmanje što zaslužuju jeste znati da to čine na osnovu zakona i s dobro promišljenim planom." Kako sada stvari stoje, takav plan ne postoji.