Smrt Alija Larijani, čovjeka koji je bio na čelu Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, otvorila je pitanja na koja zasad nema jasnih odgovora.

Prema navodima lista The New York Times od 17. marta, pozivajući se na više izvora, uznemirenost u iranskom društvu raste. Ne radi se samo o reakciji na jedan događaj, već o širem osjećaju nesigurnosti koji, kako kažu sagovornici lista, postaje sve prisutniji.

Jedan od njih opisuje trenutak kada je čuo vijest – kaže da mu se ruke nisu smirivale. Takve reakcije, tvrdi, nisu izolovane. Zanimljivo je da zabrinutost ne dolazi samo iz šire javnosti. I unutar političkog vrha, kako se navodi, pojavila se nelagoda koja ranije nije bila toliko izražena.

Pojedini zvaničnici otvoreno su govorili o slabostima u sigurnosnom sistemu, koje su, po njihovom mišljenju, ogoljene posljednjim izraelskim udarima. U tim krugovima, pitanje koje se sve češće čuje nije više da li će se nešto dogoditi – već ko bi mogao biti sljedeći.

U tekstu se prenosi i jedna gotovo sumorna procjena koja kruži među sagovornicima: postoji strah da Izrael neće stati dok ne budu uklonjeni svi ključni lideri Irana i dok se ne promijeni sam poredak Islamske Republike. Takve rečenice, izgovorene bez mnogo dramatizacije, možda najviše govore o trenutnoj atmosferi.

Podsjetimo, izraelski ministar odbrane Izrael Kac objavio je 17. marta da je operacija u kojoj je Laridžani ubijen izvedena tokom noći između 16. i 17. marta.

Nedugo zatim, iranske vlasti su potvrdile njegovu smrt. Već narednog dana, predsjednik Masud Pezeshkian javno je obećao odgovor, a ubrzo je uslijedio i novi talas udara Irana prema Izraelu.

U ovom trenutku, čini se da se događaji ne razvijaju linearno, već u talasima koji se međusobno pojačavaju. Između zvaničnih izjava i onoga što se može čuti iza zatvorenih vrata, ostaje prostor u kome se prepliću strah, procjene i nagađanja. A kada takav prostor počne da se širi, teško je predvidjeti gdje će se sve to zaustaviti – ili da li će se uopšte zaustaviti.