Larijani je u iranskim koridorima moći zauzimao neke od najutjecajnijih pozicija: vodio je državnu televiziju IRIB, predsjedavao parlamentom i dva puta rukovodio Vrhovnim vijećem za nacionalnu sigurnost – između 2005. i 2007. te ponovo od augusta prošle godine. Veteran Iranske revolucionarne garde (IRGC) iz rata s Irakom, dostigao je čin brigadnog generala, a uz politiku je napisao i najmanje šest filozofskih knjiga, specijaliziran za Kantovu filozofiju nauke i matematike.

Pragmatičar koji je mogao graditi konsenzus

Barbara Slavin, američka novinarka i saradnica Stimson Centra koja ga je intervjuirala četiri puta, opisala ga je kao osobu s "prstima u mnogim različitim stvarima". Sina Toossi, stručnjak za Iran i američku vanjsku politiku, naglasio je da je Larijani kombinovao ogromno političko iskustvo i sigurnosne kvalifikacije na način koji mu je omogućavao izgradnju konsenzusa između frakcija. "Njegov gubitak je značajan u tom smislu. Uklanja pragmatičnog insajdera koji je mogao pomoći u prevođenju strategije u koordiniranu politiku", rekao je Toossi.

Alan Eyre, bivši američki zvaničnik i prvi glasnogovornik State Departmenta za perzijski jezik, opisao ga je kao "visoko funkcionalnu mješavinu pragmatizma i oportunizma" – umjeren kada mu je to odgovaralo, tvrdokorni kada je to zahtijevala situacija. Kao glavni iranski pregovarač za nuklearni program, Larijani je favorizovao diplomaciju i kontakte s ciljem smanjenja sankcija. Slavin je podsjetila da ga je 2006. intervjuirala dok se obraćao Stephenu Hadleyju, tadašnjem američkom savjetniku za nacionalnu sigurnost.

Ipak, uz diplomatski profil stajala je i sposobnost za agresivnu retoriku. Nakon što su SAD i Izrael pokrenuli rat, Larijani je predsjedniku Donaldu Trumpu poručio da pazi "da ne biste bili oni koji će nestati" te upozorio da će Hormuški tjesnac postati tjesnac "poraza i patnje za ratne huškače". Toossi je podsjetio i da je Larijani u januaru bio smatran arhitektom brutalnog obračuna s antivladinim demonstrantima.

Sistem koji apsorbira gubitke

Uprkos Larijanijevom značaju, analitičari su jednoglasni: njegova smrt ne ugrožava opstanak iranskog režima. "Islamska Republika je višeslojni i institucionalizirani sistem osmišljen da apsorbira ovakve gubitke", rekao je Toossi, odbacujući tezu da je Larijani bio de facto vođa Irana. Prema njegovim riječima, donošenje odluka raspodijeljeno je po institucijama, s vrhovnim vođom na vrhu i IRGC-om kao ključnim akterom.

Vjerovatna zamjena je Saeed Jalili, Larijanijev zamjenik, kojeg Eyre opisuje kao "još jedan korak u tvrdoj liniji iranskog režima". Eyre smatra da pravo pitanje nije ko će zamijeniti Larijanija, već koje institucije dobivaju na snazi. "Njegova smrt povećava važnost dvije glavne institucije koje vode Iran: IRGC-a i ureda vrhovnog vođe. Izrael može nastaviti ubijati navodno ključne lidere, ali će ih vjerovatno zamijeniti mlađi, tvrdokorniji kandidati", zaključio je.

Slavin je na kraju postavila pitanje koje se sve češće čuje u diplomatskim krugovima: ubijaju li Izraelci sustavno svaku osobu iranskog režima koja bi mogla pregovarati sa Zapadom?