Lawrence Freedman, jedan od najcjenjenijih vojnih stratega na svijetu, uvjeren je da Rusiji ponestaje vojnika i da bi Kremlj već ovog proljeća mogao početi tražiti izlaz iz rata. Britanski vojni historičar za austrijski dnevnik Der Standard analizira tok ruske invazije na Ukrajinu, taktiku dronova i pitanje može li demokratija pobijediti diktaturu.

Freedman (77) predavač je na Londonskom sveučilištu King's College i autor jednog od temeljnih djela savremene strateške misli – knjige Command: The Politics of Military Operations from Korea to Ukraine, objavljene 2022. godine. Za britansku vladu istraživao je i Iračku i Falklandsku kampanju. Uz akademski rad, vodi i popularan Substack kanal koji prati sve veći interes javnosti za pitanja globalne sigurnosti.

Lawrence Freedman: "Kada danas razgovarate s Ukrajincima, oni pokazuju mnogo više samopouzdanja nego prošle jeseni."

Putin je imao priliku, ali je tražio previše

Der Standard: Kada Vam je postalo jasno da će rat u Ukrajini trajati dugo?

Freedman: Iskreno govoreći – već 25. februara, dan nakon početka invazije. Tada sam u jednom tekstu napisao da Putin ovaj rat ne može pobijediti. Prije svega, nije uspio srušiti ukrajinsku vladu, što je očigledno bio cilj. A već tada se vidjelo da će se Ukrajinci braniti, što bi Rusima izuzetno otežalo okupaciju ogromne zemlje. U posljednje dvije godine Rusija je neprestano napadala, ali postigla je veoma malo. Ukrajina je danas daleko od demilitarizacije – naprotiv, to je najvojenizovanija država Evrope, koja čak savjetuje zalivske države kako najefikasnije koristiti dronove. Nije to ono što je Putin htio postići.

Der Standard: Na početku rata kružila je izreka: Zapad ima satove, Rusija ima vremena. Vrijedi li to i danas, četiri godine kasnije?

Freedman: Rusija još uvijek može nastaviti, ali pitanje cijene postaje sve važnije. Već duže vrijeme svjedočimo svojevrsnoj pat-poziciji: Ukrajini je teško da vrati značajnija teritorija, ali ni Rusi gotovo da ne napreduju. Evropljani, od kojih su mnogi mislili da su već odavno umorni od ovog rata, zapravo sada podržavaju Ukrajinu prilično čvrsto i dugoročno. S druge strane, u Rusiji se primjećuje ratni umor. Ako u narednim mjesecima ne dođe do vojnog proboja, pritisak na Putina će rasti.

Der Standard: Hoće li Putin na kraju morati prilagoditi ratne ciljeve?

Freedman: Morat će, iako u tome nije posebno vješt. Do sada je uvijek proširivao ciljeve, a ne sužavao ih. Putin je pretpostavljao da Ukrajinci nemaju izbora i da moraju prihvatiti svaki prijedlog koji dođe iz SAD-a, jer će inače uzeti silom ono što želi. To mu do sada nije pošlo za rukom, i to mnogo govori. Problem je i taj što je prošle godine imao priliku dogovoriti se s Trumpom, ali je jednostavno pretjerao sa zahtjevima. Ako želi završiti rat, morat će spustiti ciljeve.

Der Standard: Kako je Ukrajina uspjela tako dugo izdržati?

Freedman: Dijelom je profitirala od ruskih grešaka. Ali ključno je to što Ukrajinci savršeno znaju zašto se bore i što znači poraz. Prije svega, nevjerovatno su inovativni – naročito u ratovanju dronovima. To je i posljedica toga što izvana ne dobivaju dovoljno, pa moraju rješavati probleme s osobljem na kreativne načine. Danas, u razgovorima s Ukrajincima, primjećujem znatno više optimizma nego prošle jeseni.

Proljeće kao prekretnica

Der Standard: Hoće li Putin trebati novu djelimičnu mobilizaciju?

Freedman: U Kremlju o tome sigurno razmišljaju u ovom trenutku. Putin to ne želi, jer privreda ionako već pati od nedostatka radne snage, a demografija to zapravo ne dopušta. Da bi mobilizacija napravila ikakvu razliku, morala bi biti znatnog obima. Mislim da će tokom proljeća doći do prekretnice u kojoj će se u Moskvi morati odgovoriti na pitanje: postoji li još jasan put do pobjede ili treba tražiti izlaz? To neće biti lako za Putina, jer je u prošlosti postavljao previše jasne i ambiciozne ciljeve.

Der Standard: U nedavnom tekstu za New York Times iznijeli ste zabrinjavajuće podatke: svaki 25. Rus između 18 i 49 godina poginuo je ili je teže ranjen. Koliko dugo to može trajati prije nego što dođe do protesta?

Freedman: Većina onih koji bi mogli protestirati već je napustila zemlju. Ipak, posljednja dostupna anketa Levada centra, koji se smatra pouzdanim, otkriva znakove ratnog umora – mnogi žele da rat završi. Putin, koji svakako pazi na javno mnijenje, to pažljivo prati. Priroda protesta je takva da, kada izbiju, izgledaju neizbježno – ali unaprijed se ne mogu predvidjeti. U Rusiji postoji historija pobuna vezanih uz ratove. S druge strane, Putin ima čvrstu kontrolu nad političkim sistemom. Proteste ne bih isključio, ali se na njih ne bih ni kladio.

Der Standard: Kako ocjenjujete taktičke inovacije obje strane?

Freedman: Ono što je zaista izvanredno jeste brzina inovacija. Mnogi oblici ratovanja i dalje traju – artiljerija i pješadija su i dalje prisutni. Ali u uvjetima rata u Ukrajini, dronovi onemogućavaju objema stranama napredovanje duž dugačke fronte. To snažno utiče na taktiku. Istovremeno, zemaljski i presretački dronovi postaju sve važniji, a dronovi dugog dometa sve efikasniji. Impresivno je i to kako inovacije iz Ukrajine sada utiču na druge sukobe – što vidimo i na Zaljevu.

Der Standard: Je li demokratiji ili diktaturi lakše pobijediti u ratu?

Freedman: Diktaturi je svakako lakše pokrenuti rat, jer planove može duže čuvati u tajnosti. Ali historijski gledano, demokratije su češće pobjeđivale diktature. Između ostalog i zato što demokratijama lakše pada prilagođavanje strategije tokom rata nego diktaturi. Primjer za to vidimo sada u Rusiji. Za Ukrajinu je ovaj rat egzistencijalno pitanje – za Rusiju nije. Možda je za Putina, ali ne i za Rusiju kao takvu. I to je ono što zaista pravi razliku.