Uoči Ramazanskog bajrama, Uskrsa, Vaskrsa i Pesaha, emisija Plenum na Federalnoj televiziji okupila je četiri ugledna predstavnika bošnjačke, katoličke, pravoslavne i jevrejske zajednice u razgovoru o duhovnom smislu posta, kulturnoj različitosti i zajedničkim vrijednostima koje nadilaze vjere i granice. Gosti su bili profesor sociologije i historije islama Mustafa ef. Spahić, profesor filozofije Oliver Jurišić, starješina Saborne crkve u Sarajevu Vladimir Stupar i predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci.

Post kao unutrašnja promjena, ne samo odricanje

Sva četiri sagovornika bila su složna u jednom: post gubi smisao ako se svede isključivo na fizičko odricanje. Jurišić je upozorio da se post danas često pogrešno shvata kao odricanje od viška. "Čovjeku je lakše odreći se materijalno viška nego odreći se samog sebe u odnosu prema drugim ljudima – da bude bolji, pošteniji, iskreniji, da više ljubi druge. To je puno teže", rekao je, naglašavajući da pravi post zahtijeva trajnu duhovnu dimenziju kroz cijeli život, ne samo tokom korizme.

Spahić je ukazao na duhovnu i socijalnu dimenziju ramazanskog posta: "Ko uđe svim bićem u ramazan i isposti ga u cjelini, pa nakon njega bude iznutra i izvana promijenjen, ne griješeći ni prema Bogu ni prema ljudima, takav će ući u Džennet bez polaganja računa." Upozorio je da mehaničko uzdržavanje od hrane, bez promjene srca i duše, čini post nevrijednim. Posebno je istakao socijalnu dimenziju: "Post 'lebdi između nebesa i zemlje' dok se ne izvrši obaveza sadekatul-fitra. Dakle, najduhovnija obaveza povezana je s konkretnom materijalnom odgovornošću prema drugima."

Stupar je post opisao kao borbu s nevidljivim silama: "Post ne predstavlja cilj, već sredstvo u borbi protiv iskonskog zla. Đavo nema ljubavi, smirenja ni krotosti – upravo zato post treba da nas vrati tim vrijednostima." Kao paradoks modernog vremena izdvojio je činjenicu da ljudi danas žive materijalno bolje nego ikada, ali su istovremeno nesretniji, emocionalno hladniji i udaljeni jedni od drugih – čak i unutar vlastite porodice.

Sloboda, izbori i Sarajevska Hagada

Finci je Pesah opisao kao praznik slobode i porodičnog zajedništva, obilježen tradicionalnom Seder večerom uz čitanje Hagade. "Kod nas u Sarajevu, Sarajevska Hagada je uvijek na stolu i treba je uvijek za Pesah pročitati svojoj djeci", rekao je, pojašnjavajući da je usmeno prenošenje tradicije kroz generacije nastalo u doba prije štamparije, kada se znanje moralo pamtiti napamet.

Osvrnuo se i na historiju Sarajevske Hagade, jednog od najvrijednijih kulturno-historijskih artefakata u BiH, čija će promocija biti održana u Washingtonu. Uz karakteristični humor napomenuo je: "U neka vremena kada odnosi sa Zemaljskim muzejom nisu baš najprijateljskiji, uvijek pričam kako je onaj pravi original u Beču, a ovo kod nas je ono što su rukom nacrtali u Beču pa nam poslali – i zato je tako dobro očuvana."

Govoreći o slobodi u savremenom kontekstu, Finci je dao najdirektniju političku opservaciju: "Danas smo svi ovdje slobodni onoliko koliko nam to naše penzije dozvoljavaju ili plate onima koji su zaposleni. Zavisimo od onih za koje glasamo, tako da ćemo tek nakon oktobarskih izbora znati šta nas čeka."

Zajednička nit razgovora bila je uvjerenje svih četiriju sagovornika da promjena počinje od pojedinca – da mir u zajednici nije moguć bez mira u čovjeku, a da vjera ne smije biti samo spoljašnje obilježje, već način života. Spahić je to sažeo jednostavno: "Bez čiste i iskrene duše nema valjanog čovjeka, a bez valjanog čovjeka nema ni zdrave zajednice."