Američki predsjednik Donald Trump ponovo zahtijeva od Irana otvaranje Hormuškog tjesnaca, kojim prolazi petina svjetske nafte i ukapljenog zemnog plina. Ako Tehran ne popusti, SAD prijeti napadom na iransku energetsku infrastrukturu – elektrane, naftne bušotine i postrojenja za desalinizaciju. Analiza CIA-e iz 2010. upozorila je da bi takvi udari mogli izazvati nacionalne krize u zaljevskim državama.

"Ako se uskoro ne postigne dogovor o okončanju rata i ako se Hormuški tjesnac ne otvori, zaključit ćemo naš lijepi 'boravak' u Iranu dizanjem u zrak i potpunim uništavanjem svih njihovih elektrana, naftnih bušotina i ostrva Harg – a možda i svih postrojenja za desalinizaciju!", zaprijetio je Trump.

Iran ima asimetričan odgovor

Iran je, za razliku od svojih susjeda, relativno manje ovisan o desalinizaciji – njome se proizvodi tek oko tri posto ukupne pitke vode, dok ostatak opskrbe osiguravaju rijeke, nadzemni rezervoari i podzemni spremnici. Ipak, uništavanje tih postrojenja dodatno bi pogoršalo već ozbiljnu krizu vode. Nakon pet uzastopnih godina ekstremne suše, lošeg upravljanja i neodrživog korištenja vodnih resursa, rezervoari koji opskrbljuju zemlju nalaze se na manje od deset posto kapaciteta. Situaciju je dodatno zakomplikovao izraelski zračni napad 7. marta na skladišta nafte oko iranske prijestolnice, koji je izazvao guste crne oblake i "crnu kišu", a stručnjaci upozoravaju da su radioaktivne padavine vjerovatno kontaminirale tlo i dijelove gradske vodoopskrbe.

Daleko opasniji od direktnog američkog napada na Iran mogao bi biti iranski uzvrat prema arapskim susjedima. Kuwait oko 90 posto pitke vode dobija iz desalinizacije, Oman 86 posto, a Saudijska Arabija oko 70 posto. David Michel, viši saradnik u Centru za strateške i međunarodne studije, za The Times of Israel objasnio je da bi se poremećaji mogli proširiti i na međusobno povezane sisteme čak i tamo gdje postoje rezervne opskrbne rute.

Ivan Marc Sanchez/alamy/profimedia

"Desalinizacija je asimetrična taktika. Iran nema isti kapacitet za uzvraćanje udarca kao SAD, ali može nametnuti troškove zemljama Zaljeva kako bi ih potaknuo na intervenciju ili prekid neprijateljstava", rekao je Michel.

Zaljev kao "kraljevstvo slane vode"

Postrojenja za desalinizaciju izuzetno su složena – imaju usisne sisteme, postrojenja za obradu i izvore energije, a oštećenje bilo kojeg dijela može prekinuti cjelokupnu proizvodnju, pojašnjava Edu Cullinane, urednik za Bliski istok u Global Water Intelligenceu.

Zaljev proizvodi oko trećine svjetskog izvoza sirove nafte, a prihodi od energije osnova su nacionalnih privreda. "Svi misle da su Saudijska Arabija i susjedne zemlje petrodržave. Ali ja ih nazivam kraljevstvima slane vode – umjetno stvorenim supersila koje je stvorio čovjek pomoću fosilnih goriva. To je monumentalno dostignuće 20. stoljeća, ali istovremeno i određena ranjivost", izjavio je Michael Christopher Low, direktor Centra za Bliski istok na Univerzitetu Utah.

Više od 90 posto desalinizacijske vode u Zaljevu potiče iz svega 56 postrojenja, a svako je izrazito ranjivo na sabotažu ili vojnu akciju. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati uložili su u cjevovode, rezervoare i sisteme za ublažavanje kratkoročnih poremećaja, ali manje države poput Bahreina, Katara i Kuvajta raspolažu ograničenim rezervama.

Izvor: Jutarnji.hr