Napetosti na Bliskom istoku dosežu vrhunac nakon što je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio uništenjem iranskih elektrana ako Teheran odmah ne otvori Hormuški tjesnac. Iran je uzvratio prijetnjama napadima na energetsku infrastrukturu i postrojenja za desalinizaciju u regiji. Usred rasta cijena energenata, postavlja se pitanje kako bi sukob mogao završiti - iscrpljujućim ratom ili Trumpovim jednostranim proglašenjem pobjede, piše HRT.

Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kazao je u emisiji U mreži Prvog HRT-a kako Sjedinjene Države više ne mogu same osigurati prolazak tankera kroz Hormuški tjesnac jer je američka ratna mornarica izgubila značajan dio sposobnosti koje je imala tokom Hladnog rata.

"Njezin osnovni način djelovanja je kontrola ogromnih pomorskih površina, a ovo je obalno, litoralno ratovanje. Za Hladnog rata američka ratna mornarica je mogla izvoditi takve zadaće. Danas bez pomoći saveznika Amerika ne može osigurati prolazak tankera", naglasio je Barić.

Povjesničar Tvrtko Jakovina s Filozofskog fakulteta u Zagrebu podsjetio je kako je SAD na Bliskom istoku nakon Drugog svjetskog rata nadzirao dvije ključne tačke - Hormuški tjesnac i sigurnost Izraela.

"Problem je u načinu na koji je Donald Trump ušao u rat te u ciljevima koji nisu identični u Tel Avivu i Washingtonu", rekao je, dodavši da situacija na Bliskom istoku pogađa cijeli svijet, ne samo zbog rasta cijena energenata.

Iran pribjegao asimetričnom ratovanju

Jadranka Polović sa Sveučilišta Libertas smatra kako Trump nema alate kojima bi mogao preokrenuti situaciju u svoju korist. "Iznenađenje je da je Iran zaista os otpora, a ovaj se rat pretvorio u majku svih ratova na Bliskom istoku i odražava se na globalnu ekonomiju", rekla je.

Prema njezinim riječima, Iran je, unatoč likvidaciji vodstva na početku sukoba, pokazao iznenađujuću unutarnju stabilnost. "Iran zna da je slabiji od Izraela i SAD-a te je posegnuo za asimetričnim oblicima ratovanja koje se prebacilo prvenstveno na vojne baze SAD-a i kapacitete u zemljama Zaljeva te na njihovu naftnu i plinsku infrastrukturu", pojasnila je Polović.

Barić smatra kako kopnena operacija SAD-a nema šanse da se dogodi, dok Jakovina napominje da o eskalaciji sukoba više ne odlučuju samo Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu.

Različiti ciljevi Washingtona i Tel Aviva

Polović ističe kako je Trump u rat ušao nepromišljeno, pod utjecajem i zahtjevima Izraela. "Pred Donaldom Trumpom se nalaze izbori i ovu situaciju mora dovršiti što prije, do studenog. SAD se suočava s dugotrajnim sukobom koji ne mogu riješiti u svoju korist", kazala je.

Dodala je kako dolazi do razilaženja ciljeva SAD-a i Izraela. Dok bi Trump želio proglasiti pobjedu, unatoč nejasnim kriterijima, pritisak iz Izraela ostaje vrlo snažan.

"Izrael ima cilj od kojeg nije odustao, a to je uništenje Irana kao države. Izrael je procijenio kako je ovo dobar trenutak u kojem može krenuti u stvaranje velikog Izraela koji bi zahvatio dijelove ili cijele teritorije susjednih zemalja", naglasila je.

Prazne prijetnje

Osvrćući se na Trumpove prijetnje povlačenjem vojske iz Europe, Barić je rekao kako su to prazne prijetnje. "Da to učini, kako bi djelovale njegove snage u Perzijskom zaljevu i Indijskom oceanu? Logistički sve to ide preko Europe gdje postoji niz zračnih i pomorskih baza. Iz pragmatičnih razloga on to ne može uraditi, ali to je stil njegove vanjske politike", pojasnio je.

Polović je naglasila da se ne radi samo o ratu na terenu, već i o informacijskom ratu. "Izjave Trumpa i Netanyahua koje se odnose na Europu ne bi se trebale uzimati u obzir. Smatram da zemlje Europe ne bi trebale biti uvučene u rat na Bliskom istoku", kazala je.

Na pitanje ima li Iran još aduta poput jemenskih Hutija, Jakovina je rekao da su oni već djelomično bili uključeni. "Jemen je jednim dijelom pacificiran što se tiče mogućnosti da aktivno pomognu Iranu. No, Jemen po svojim stanovnicima nije završena priča. To je zemlja koja ima više stanovnika no Saudijska Arabija, a nisu u dobrim odnosima", kazao je.

Jakovina je zaključio upozorenjem na humanitarne posljedice. "Problem ovog rata je to što će s uništenjem infrastrukture oni stanovnici Irana kojima je trebalo pomoći i koji bi trebali gledati u budućnost optimističnije, sada se zateći u zemlji koja neće imati ni vodu, ni struju, ni energiju. Hoće li to proći bez vala izbjeglica, to je pitanje za sve nas", istaknuo je.