Tokom opsade Sarajeva, bogati Evropljani su navodno plaćali da pucaju na civile. Prema navodima novinara Ezia Gavazzenija, među snajperistima su bili i švicarski državljani.

Užasna priča

Švicarski ugledni medij "Tribune de Genève" objavio je priču o "Sarajevo safariju". Naglasak je stavljen na potencijalno učešće državljana Švicarske u gnusnim djelima. Tekst novinara Sandra Beninija prenosimo u cjelosti.

Priča koju je ispričao italijanski novinar Ezio Gavazzeni u svojoj novoobjavljenoj knjizi "I cecchini del weekend" (Snajperisti vikendom) je užasna. On prepričava kako su turisti putovali u Sarajevo da ubijaju civile. Između aprila 1992. i februara 1996. godine, dok je grad bilo pod opsadom snaga bosanskih Srba, muškarci su plaćali velike svote novca da bi pucali na bespomoćne stanovnike. Tokom ovih "ljudskih safarija", ciljali su svoje žrtve s brda koja okružuju bosansku prijestolnicu.

Prema izvorima koje je citirao Ezio Gavazzeni, poeni su se povećavali kada su mete bile djeca ili mlade žene. Isti izvori otkrivaju da su snajperisti kući odnosili čahure različitih boja kao trofeje: plave za ubijenog dječaka, ružičaste za djevojčicu i crvene ili žute za odrasle.

Radili kao "turističke agencije"

Dokumentarni film o ovim zločinima, "Sarajevski safari", u režiji slovenačkog filmskog stvaraoca Mirana Zupaniča, objavljen je 2022. godine. Koristeći ovaj film kao osnovu, Ezio Gavazzeni prikupio je daljnja svjedočanstva, uključujući i svjedočanstvo francuskog plaćenika koji tvrdi da je služio kao vodič i tjelohranitelj ovim turistima. Prema njegovim riječima, ova putovanja su organizovale mreže koje su djelovale u Italiji i Srbiji. Ove mreže su funkcionisale poput turističkih agencija: regrutovale su klijente, organizovale avionska i autobuska putovanja, obezbjeđivale helikopterske transfere do ratne zone i smještaj, dočekivale učesnike, pratile ih i snabdijevale oružjem koje se koristi za ubijanje.

                                 TDG

Učešće švicarskih državljana?

Jesu li u ovim putovanjima u Sarajevo učestvovali i švicarski državljani? "Da, prema mojim izvorima, bilo je i švicarskih državljana", izjavio je Ezio Gavazzeni u telefonskom intervjuu s našim kolegama u "Tages-Anzeigeru". Međutim, nije mogao reći koliko ih je bilo niti otkriti njihov identitet.

"Fokusirao sam se na otprilike 230 Italijana. Otprilike je isti broj iz drugih evropskih zemalja", rekao je.

Snajperisti iz socio-ekonomske elite

U svojoj knjizi, Ezio Gavazzeni citira izvor koji naziva "Francuz". Ovaj izvor opisuje snajperiste kao pripadnike više klase: notare, advokate, neurohirurge i sudije. Nakon pucnjava, tvrdi da nikada nije primijetio ni najmanje kajanje kod njih, samo "preuzbuđene i nasmijane muškarce" ili muškarce sa "glupavim osmijehom". Dodaje: "Strijelci su posebno uživali u ubijanju djece i mladih žena između 20 i 35 godina."

"Francuz" se prisjeća italijanskog izvođača radova koji je, navodno, za šest sati ubio dvoje djece, jednu ženu i troje starijih osoba. Prema njegovom svjedočenju, cijene su varirale ovisno o dobi i spolu žrtava. Pred kraj rata, pucanje na dijete koštalo je oko 50.000 švicarskih franaka, a "paket aranžman" mogao je doseći 200.000 franaka. Počinioci ovih djela navodno su bili isključivo muškarci.

Suočeni s ekstremnom okrutnošću ovih izvještaja, neki glasovi – uključujući i onaj španskog novinara Davida Jiméneza – nazivaju ih pukim „horor pričama“, „urbanim legendama“ iz rata koji datira trideset godina unazad , pojačanim senzacionalističkim apetitom društvenih mreža.

Samo urbane legende, zaista?

Ono što protivrječi teoriji "urbane legende" jeste rastući broj izvora koji potvrđuju istrage slovenačkog filmskog stvaraoca i italijanskog novinara, čak i ako se neki oslanjaju na iskaze iz druge ruke. Istraživanje Ezia Gavazzenija navelo je Javno tužilaštvo u Milanu da pokrene istragu protiv trojice osumnjičenih za teško ubistvo. "Tužioci ne bi pokrenuli sudsku istragu na osnovu puke urbane legende", tvrdi Ezio Gavazzeni.

Bivši pripadnik italijanske tajne službe navodno je rekao Eziju Gavazzeniju da je njegova služba bila svjesna postojanja italijanskih snajperista, ali da nije ništa poduzela. "Usred jugoslovenskog haosa, imali smo druge prioritete", bio je odgovor koji je dobio.

Među novinarovim izvorima je i humanitarna radnica koju u svojoj knjizi imenuje Christiana S. Tokom rata, ona je navodno prevozila lijekove i hranu u Bosnu u kamperu. Jednog dana, u blizini Sarajeva, naišla je na grupu naoružanih muškaraca opremljenih skupom lovačkom opremom. Po njihovom naglasku ih je prepoznala kao Milance. Kada ih je pitala da li i oni dijele humanitarnu pomoć, prasnuli su u smijeh. "Mi ne idemo u grad; zabavljamo se vani", navodno su odgovorili.

Adrenalin i osjećaj svemoći

Zašto muškarci iz socioekonomske elite čine takve zločine? Ezio Gavazzeni sugerira vrstu dosade od koje su željeli pobjeći za vikend, ovisnost o adrenalinu i osjećaj nekažnjivog posjedovanja gotovo božanske moći nad drugima. Kriminologinja Martina Radice, koja je doprinijela jednim poglavljem Gavazzenijeve knjige, opisuje snajperiste kao "predatore koji pripadaju eliti". Prema njenim riječima, oni su vrlo inteligentni, savršeno razumiju moralne i pravne norme, ali ih namjerno ignoriraju. Navodno su lišeni empatije, vođeni patološkim narcizmom, kompleksom moći i oblikom hedonističkog sadizma.

Ezio Gavazzeni preko telefona tvrdi da zna imena desetak osumnjičenih italijanskih snajperista. Navodno se radi o bogatim i utjecajnim biznismenima, od kojih većina sada ima između 60 i 80 godina. Međutim, još nije bio u mogućnosti da pregleda izjave trojice osumnjičenih koje je već ispitalo tužilaštvo u Milanu.

Kolika je vjerovatnoća, prema Eziu Gavazzeniju, da će navodni počinioci biti pozvani na odgovornost za svoja djela nakon toliko godina?

"Za deset osoba koje sam do sada identifikovao, dokazi prihvatljivi na sudu vjerovatno neće biti dovoljni", smatra on. Međutim, nada se da će tužioci u drugim zemljama također pokrenuti istrage.