Dok rat na Bliskom istoku ulazi u četvrtu sedmicu, sve je jasnije da SAD nemaju jasan plan kako ga voditi – a još manje kako ga završiti. Britanski list The Economist analizirao je četiri strateške opcije koje su Trumpovoj administraciji na raspolaganju, zaključujući da nijedna od njih ne nudi pravi izlaz.

Pregovori i lažna pobjeda

Prva opcija su pregovori – no The Economist ocjenjuje da je ona krajnje malo vjerovatna, s obzirom na to da je Iran napadnut dvaput dok su razgovori bili u toku, a zahtjevne liste obje strane gotovo se ne preklapaju. Druga mogućnost je jednostavno proglašavanje pobjede i završetak rata, slično kao u junu 2025. godine, kada su SAD izjavile da je iranski nuklearni program "obliteriran". Međutim, takav potez razbjesnio bi američke saveznike na Bliskom istoku i ostavio Hormuški tjesnac i dalje zatvorenim – što bi samo produbilo ekonomsku krizu.

Eskalacija bez garancija

Treća opcija podrazumijeva nastavak rata kroz dugotrajne vazdušne udare, koji bi pojačali ekonomski pritisak na SAD i njihove saveznike, dok bi daljnja iranska odmazda mogla iscrpiti zalihe interceptora izraelskih i zaljevskih sistema protivvazdušne odbrane. Četvrta i najrizičnija opcija je eskalacija – udar na iranske elektrane, raspoređivanje trupa na ostrvo Kharg ili pokušaj zapljene iranskog obogaćenog urana u takozvanoj strategiji "eskalacije radi de-eskalacije". Ovakvi potezi izložili bi američke vojnike i države Zaljeva još većem riziku, a uništavanje zaljevske naftne i gasne infrastrukture samo bi pogoršalo već ozbiljnu energetsku krizu.

"Nijedna od ovih opcija možda zapravo ne može završiti rat... Pokrenuvši ovaj rat, gospodin Trump nema lak način da ga okonča", zaključuje The Economist.