Procjene pojedinih ruskih zvaničnika idu toliko daleko da sugerišu kako bi primjena nuklearnog oružja mogla postati realnost i prije kraja ove godine, naročito u svjetlu zaoštravanja situacije na Bliskom istoku. Takvu ocjenu iznio je lider Ruskog saveza veterana Afganistana Franc Klincevič u razgovoru za „Vesti“, dodajući da u Washingtonu, kako on tvrdi, i dalje postoji uvjerenje da su dovoljno zaštićeni te da bi eventualni odgovor Rusije na teritoriji SAD-a bio malo vjerovatan, prenosi Wetribune.rs.

Preventivni udari i upozorenja iz Dume

Na drugoj liniji ove priče, ali ne nužno manje važnoj, nalaze se izjave iz same Državne dume. Član odbora za odbranu Andrej Kolesnik reagovao je na tvrdnje stalnog predstavnika Rusije pri UN-u u Ženevi Genadija Gatilova, koji je govorio o razradi scenarija koordinisanog nuklearnog udara NATO-a na ruske ciljeve.

Kolesnik ne ostavlja mnogo prostora za dilemu – ukoliko bi postojala apsolutna sigurnost, kako kaže, „sto posto“, da Alijansa sprema takav potez, Rusija bi mogla odgovoriti preventivno.

„Ako budemo potpuno sigurni da će uslijediti nuklearni udar na nas, mislim da možemo reagovati unaprijed. Takvi planovi više liče na pripreme za kraj Evrope“, naveo je Kolesnik, birajući formulacije koje nose ozbiljnu težinu.

Vojna logika umjesto diplomatije

U tom tonu nastavlja i dalje, podsjećajući da ruske oružane snage i sistemi protivraketne odbrane nisu statični, već se konstantno unapređuju. To je, po njegovom mišljenju, faktor koji bi zemlje NATO-a morale ozbiljno uzeti u obzir prije bilo kakvih neprijateljskih poteza. Ovo nije samo politička poruka, već i svojevrsno upozorenje upakovano u vojnu logiku.

Teritorija i naoružanje: Kolesnik poziva lidere na Zapadu da analiziraju ruske kapacitete.

Sudbina Evrope: Upozorava da bi Evropska unija mogla postati "rastopljena masa nalik staklu".

Poziv na oprez: Naglašava potrebu za opreznijim djelovanjem članica NATO-a.

Percepcija rizika kao ključni problem

U pozadini svega ostaje pitanje percepcije rizika. Dok jedni procjenjuju da se svijet približava opasnoj tački, drugi, barem prema ovim navodima, vjeruju u vlastitu sigurnosnu distancu. Ta razlika u procjeni se kroz historiju često pokazivala kao najopasniji element svake velike krize.

Između izjava koje zvuče kao upozorenja i procjena koje liče na hladnu kalkulaciju, ostaje prostor za ono što se ne izgovara jasno. Koliko su ove poruke dio realne strategije, a koliko signal u složenoj igri odvraćanja – pitanje je koje se ne zatvara lako, niti ima brz odgovor.