Uredništvo New York Timesa objavilo je tekst u kojem oštro kritiziraju američki rat u Iranu te pristup američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Od prve objave napada na Iran 28. februara, predsjednik Donald Trump iznio je niz neistina o ratu. Tvrdio je da Iran želi pregovarati, iako za to nema dokaza. Izjavio je da su Sjedinjene Države "uništile 100 % iranskih vojnih kapaciteta", premda Teheran i dalje nanosi štetu u regiji. Govorio je i da je rat pri kraju, dok istodobno šalje dodatne snage iz cijelog svijeta.

Laži obilježavaju Trumpa

Laganje je, ističe uredništvo, obilježilo Trumpovu političku karijeru još od njezinih početaka, uključujući i tvrdnje o mjestu rođenja Baracka Obame. Tokom godina iznosio je netočne informacije o svom poslovanju, bogatstvu, veličini inauguracije i rezultatima izbora 2020. godine. Prema analizi CNN-a, u jednom razdoblju prvog mandata iznosio je u prosjeku osam netočnih tvrdnji dnevno.

No, laganje u ratu ima posebno teške posljedice. Kada predsjednik šalje poruku da istina nije važna, potiče i ministre i vojne zapovjednike na obmanjivanje javnosti i međusobno. Time se stvara okruženje u kojem su kobne pogreške i ratni zločini vjerojatniji, a saveznici oprezniji. Dugoročno, takvo ponašanje potkopava američke vrijednosti i interese.

Uredništvo priznaje da postoji legitimna rasprava o opravdanosti rata. Iranski režim predstavlja prijetnju vlastitom narodu, regiji i globalnoj stabilnosti. Predsjednik bi mogao iznijeti argumente utemeljene na činjenicama za suprotstavljanje tom režimu, osobito kako bi se spriječio razvoj nuklearnog oružja. Ipak, autori naglašavaju da su skeptični prema takvom pristupu.

Opasne laži

Umjesto toga, tvrde, Trump iznosi neistine o razlozima rata i njegovu toku kako bi prikrio loše planiranje i upitne temelje sukoba.

Već u prvim minutama obraćanja 28. februara iznio je proturječne tvrdnje: ponovio je da su američki napadi prethodnog lipnja "uništili" iranski nuklearni program, a istodobno ga naveo kao razlog za rat. Ta tvrdnja nije točna, Iran i dalje posjeduje značajne količine visoko obogaćenog uranija.

Neistinite izjave nastavile su se i kasnije. Trump je tvrdio da SAD ima "gotovo neograničene zalihe" sofisticiranog naoružanja, iako je Pentagon morao preusmjeravati oružje iz Južne Koreje kako bi održao operacije na Bliskom istoku. Također je rekao da "nitko" nije očekivao iranske napade na susjedne zemlje, iako su neki stručnjaci upravo na to upozoravali.

U jednom slučaju optužio je medije da surađuju s Iranom u širenju lažnih snimaka, iako Bijela kuća nije ponudila dokaze. Unatoč tome, pozvao je na kazneni progon medija zbog "izdaje".

Obrazac Vijetnama i Iraka

Posebno je šokantna bila izjava od 7. marta, kada je tvrdio da je napad na osnovnu školu u Minabu, u kojem je poginulo najmanje 175 ljudi, izveo Iran.

Američka vojska je preliminarno utvrdila da je riječ o pogrešci američkog projektila. Dok vojska pokazuje transparentnost, predsjednik svoju izjavu nije povukao.

Uredništvo upozorava da ovaj obrazac podsjeća na ratove u Vijetnamu i Iraku, gdje su male neistine prerasle u velike obmane. Posljedice su bile dugotrajne: povjerenje Amerikanaca u vlast nikada se nije potpuno oporavilo nakon Vijetnama, dok je rat u Iraku, vođen pod izlikom nepostojećeg oružja za masovno uništenje, obilježio modernu političku eru.

Kratkoročna korist za dugoročnu štetu

Neistine također otežavaju postizanje pobjede jer udaljuju donositelje odluka od stvarnosti. Prije početka sukoba Trump je zanemario upozorenja vojnih savjetnika da bi Iran mogao zatvoriti Hormuški tjesnac, što sada ima posljedice za globalno gospodarstvo.

U konačnici, zaključuje uredništvo, pokretanje rata najteža je odluka koju politički lider može donijeti. Ona odnosi živote i mijenja tijek povijesti. Takve odluke moraju biti utemeljene na istini, a američki vojnici i njihove obitelji zaslužuju znati zašto se od njih traži da se bore.

Kratkoročna korist koju Trump možda vidi u iznošenju neistina ne može nadmašiti dugoročnu štetu, za njega osobno, za Sjedinjene Države i za svijet.