Vedran Obućina, politolog, stručnjak za islamski svijet i starokatolički svećenik, gostovao je u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžifejzovića na FACE televiziji s analizom iranskog otpora, teoloških motiva sukoba i vojnih granica eventualne kopnene intervencije SAD-a.

Obućina je odmah postavio temeljni okvir: Iran nije ni arapska ni turska civilizacija, već zasebna indoeuropska kulturna cjelina s više od tri i pol tisuće godina kontinuiteta. "Niti jedna od kolonijalnih nacija koje su gospodarile arapskim svijetom nije nikada gospodarila Iranom", rekao je, naglašavajući da upravo taj historijski imunitet na kolonijalizaciju objašnjava iransku otpornost na vanjski pritisak.

Šiitsko mučeništvo kao institucionalizirana ideologija

Obućina je detaljno objasnio teološku osnovu iranskog otpora. Šiitski koncept mučeništva, koji je dostigao institucionalizirani oblik kroz Iransko-irački rat, nije, kako je naglasio, opće raspoloženje svih 90 miliona Iranaca, već ideološki okvir najreligioznijih slojeva i posebno Islamske revolucionarne garde. "To je teološka kategorija koja se uspostavila na razini onih najreligioznijih slojeva društva", rekao je, dodajući da moderni izraz mučeništva nije toliko stran ni kršćanskim ni bosanskim tradicijama.

Revolucionarna garda broji oko 180.000 vojnika, ali njena prava snaga leži u paralelnoj mreži bolnica, obrazovnih i kulturnih institucija koje funkcioniraju mimo državnog sistema – osiguravajući lojalnost milijuna građana kroz pristup boljim uslugama. "Iz toga milijuni ljudi podržavaju Islamsku republiku i iz toga nije moguće da se taj režim ruši, kao što neki naivni ljudi sa Zapada razmišljaju", rekao je Obućina, dodajući da je upravo taj sistem razlog zašto uklanjanje pojedinačnih lidera ne destabilizuje cjelokupnu strukturu. "Islamska republika od 1979. građena je kao zemlja koja ne ovisi o jednoj osobi."

Tri mesijanske struje, jedan iracionalni rat

Obućina je kao ključni faktor sukoba identificirao susret triju mesijanskih ideologija. Iransku šiitsku eshatologiju očekivanja 12. imama, američki evangelički krug koji je blagoslivljao Trumpa u Ovalnom uredu i ekstremno desne izraelske stranke okupljene oko ideje trećeg hrama opisao je kao kombinaciju koja "proizvodi potpuno iracionalnu političku scenu i donošenje odluka koje nemaju nikakve veze s realnošću." Osvrnuo se i na Ministra odbrane Hegsetha i njegove tetovaže koje simboliziraju evangeličko-sionistički svjetonazor: "Kada teorija zavjere postane zvanična ratna politika, onda živimo u novom vremenu."

Posebno se zadržao na pitanju džamije Al-Aqsa i Kupole na stijeni, naglašavajući da su to dva zasebna objekta koja se često brkaju. Rušenje platoa Al-Aqse, kao preduvjet za gradnju trećeg hrama prema knjizi Ezekijela, bio bi, prema Obućininoj ocjeni, apsolutna kataklizma: "Ne postoji muslimanska država koja na to ne bi reagovala." Izrazio je oprezan optimizam da bi izraelski premijer Netanyahu eventualno, nakon izbora zakazanih za šesti mjesec, mogao marginalizirati ekstremne ministre poput Bengvira i Smotrića – ali samo ako ne bude trebao njihove glasove za spas od zatvora.

Kopnena invazija geografski gotovo nemoguća

Na pitanje o eventualnoj kopnenoj intervenciji SAD-a, Obućina je dao preciznu vojnogeografsku analizu. Iranska nuklearna postrojenja smještena su u unutrašnjosti platoa prosječne visine 1.000 metara, okruženog planinskim lancima – Zagros na zapadu i Alborz na sjeveru. Jedini mogući kopneni proboj ograničen je na uske priobalne koridore Perzijskog zaljeva i dio sjevernog Irana uz Kaspijsko more. "Vi ako iz Teherana želite doći na Perzijski Zaljev, morate proći kroz jedan vrlo uski koridor kroz planine visoke 4.000 metara", rekao je.

Kao historijsku paralelu naveo je neuspješnu misiju predsjednika Jimmyja Cartera 1980. kada su američki helikopteri krenuli osloboditi taoce iz veleposlanstva – i propali na pola puta. Što se tiče napada na naftni terminal Kharg, Obućina je objasnio pravu logiku: "Smisao napada na Kharg je da se proglasi pobjeda, jer je to način kako bi Trump mogao izaći iz situacije u koju vjerovatno ni sam nije htio ući." Osvajanje otoka ne znači kontrolu nad naftom čiji je izvor na kopnu – iranac jednostavno "zavrne slavinu".