Serija hapšenja, propali planovi destabilizacije, hakerski upadi i ishodi na bojištu sugeriraju da je Iran neutralizirao ključne elemente izraelskog obavještajnog rata. Ono što je godinama izgledalo kao neprikosnovena mreža Mossada unutar Irana danas se, prema objavljenim izvještajima iz samih izraelskih medija, čini ozbiljno kompromitiranim – a Teheran sve agresivnije prelazi s odbrane na napad.

Hapšenja, egzekucije i razotkrivene mreže

Od početka američko-izraelskog rata 28. februara, iranske vlasti dosljedno iznose narativ o razotkrivanju i rastakanju stranih obavještajnih mreža. Iranski državni mediji i pro-iranski portali izvještavali su o valovima hapšenja u više provincija, često dovodeći pritvorenika u vezu s Mossadom, CIA-om (Centralnom obavještajnom agencijom) ili s njima povezanim mrežama. U pojedinim slučajevima, hapšenja su završila egzekucijama – uključujući i osobe optužene za planiranje oružanih napada u Teheranu uz pomoć improviziranih lansirnih sistema.

Ovaj obrazac nije ostao neprimijećen ni izvan iranskih medija. Izraelski i međunarodni izvještaji potvrdili su iranske tvrdnje o masovnim hapšenjima vezanim za strane obavještajne mreže, često ih ispraćajući s dozom skepse. Ipak, uporna ponavljanja i razmjeri ovih saopćenja ukazuju na nešto strukturiranije od izolovanih slučajeva. Iranski zvaničnici ne reagiraju tek na ratnu paranoju – oni ocrtavaju tekući obavještajni sukob koji prethodi sadašnjem ratu, ali se dramatično intenziviralo otkako je počeo.

Ova razlika je ključna: ako čak i dio ovih hapšenja odražava stvarne mreže, tada je dubina stranog obavještajnog prodora u Iran bila daleko veća nego što je javno priznato – a njeno razotkrivanje sada signalizira ozbiljnu povredu operativne tajnosti.

Kurdski plan propao prije nego što je počeo

Jedan od najjasnijih pokazatelja strateškog neuspjeha dolazi iz samih izraelskih medija. Istražne objave u Izraelu opisuju dugo razvijani plan – koji je navodno uključivao koordinaciju Mossada – za pokretanje unutarnjeg nemira u Iranu kroz kurdski vojni upad iz Iraka. Koncept je bio jasan: kombinirati vanjski vojni pritisak s unutarnjom fragmentacijom, gurajući Iran prema sistemskoj destabilizaciji.

No plan nije propao na bojištu. Propao je prije nego što je uopće mogao početi.

Times of Israel izvijestio je 29. marta da je plan napušten zbog curenja informacija, regionalnog otpora i oklijevanja kurdskih frakcija, te da je na kraju ocijenjen "previše opasnim" za provedbu. Još otkrivajuće, isti izvještaj citira izraelske zvaničnike koji plan opisuju kao "imaginaran" i "pun rupa" – unatoč tome što je politički bio predstavljan kao gotovo zagarantiran put do destabilizacije.

Curenje podataka u međunarodne medije oduzelo je operaciji element iznenađenja. Iran je odgovorio jačanjem odbrane, pojačanim pritiskom na kurdske grupe i mobilizacijom diplomatskog otpora. Čitav okvir se raspao prije implementacije.

Hakerska grupa Handala cilja bivše direktore Mossada

Paralelno s propastima na terenu, hakerski incidenti otvaraju nova pitanja o otpornosti izraelskih obavještajnih sistema.

Haaretz je 30. marta izvijestio da je pro-iranska hakerska grupa Handala objavila materijal pribavljen iz privatnog Gmail računa bivšeg direktora Mossada Tamira Parda, opisujući to kao dio šire kampanje usmjerene na izraelske sigurnosne dužnosnike. Prema objavljenim navodima, materijal sadrži osjetljive obavještajne sadržaje, uključujući navodne operativne detalje.

Izraelski izvještaji isti hakerski kolektiv dovode u vezu s ranijim operacijama usmjerenim na visoke političke dužnosnike, uključujući bivšeg premijera Naftalija Bennetta, Ayelet Shaked i šefa kabineta premijera Benjamina Netanyahua, Tzachija Bravermana – što potvrđuje da je riječ o dugotrajnoj i sve naprednijoj kampanji.

Kampanja nije ograničena samo na izraelske mete. Američki zvaničnici potvrdili su da je privatni račun elektronske pošte direktora FBI-a (Saveznog istražnog biroa) Kasha Patela kompromitiran u hakerskom napadu pripisanom istoj mreži, pri čemu je navodno pristupljeno stotinama elektronskih poruka i osobnih dokumenata, a dio je i objavljen. Grupa je preuzela odgovornost i za šire cyber-napade na infrastrukturu i korporativne sisteme povezane sa SAD-om.

Netanyahu priznaje: unutarnji ustanak nije uslijedio

Kako je rat odmicao, u izraelskom i američkom javnom diskursu primjetan je jasna promjena tona. Rana retorika o izazivanju unutarnjeg kolapsa Irana uveliko je zamrla. Izraelsko rukovodstvo ublažilo je očekivanja, odmičući se od samopouzdanih prognoza o destabilizaciji režima.

Times of Israel izvijestio je krajem marta da je premijer Benjamin Netanyahu javno priznao neizvjesnost, izjavivši da ne može biti siguran hoće li se iranski narod dići – implicitno priznavajući da su početne pretpostavke bile precijenjene.

Propast koncepta kurdskog upada, uz izostanak unutarnjeg ustanka, izgleda da je nametnula ozbiljnu stratešku rekalibraciju. Tamo gdje su raniji narativi isticali skoro promjenu, trenutni diskurs je oprezniji, fragmentiraniji i sve više usmjeren na ograničavanje štete nego na oblikovanje ishoda.

Iranski odmazdbeni raketni udari u međuvremenu su opetovano gađali osjetljive lokacije u Izraelu, uključujući zone vezane za stratešku i industrijsku infrastrukturu. Jer izraelske vlasti ograničavaju izvještavanje o mjestima pogodaka, puni obim i priroda mnogih udara ostaju nejasni. Ipak, javno dostupne snimke, požari i ograničena izvještavanja ukazuju da su pojedini napadi dostigli visoko osjetljiva područja, uključujući značajne industrijske zone na sjeveru i jugu zemlje.

Izraelska strategija prema Iranu godinama je počivala na skupu pretpostavki: da se unutarnje neslaganje može aktivirati, da tajne operacije mogu slabiti državu iznutra i da će trajan pritisak stvoriti sistemske pukotine. Te pretpostavke se nisu materijalizirale. Ironija je udarna: u trenutku kada je izraelska obavještajna zajednica nastojala kartirati, infiltrirati i slabiti Iran iznutra, upravo Iran sada izgleda kao da posjeduje oštrije i operabilnije razumijevanje samog Izraela, zaključuje Palestine Chronicle.