Piše: Željko TRKANJEC / Jutarnji list

"Zahvaljujući napretku koji smo postigli, mogu večeras reći da smo na dobrom putu da uskoro, vrlo uskoro, kompletiramo sve vojne ciljeve Amerike.” Najvažniji dio Trumpova govora u srijedu navečer potvrda je da i dalje ne zna, nema pojma kada će vojna operacija, koja traje 33 dana, završiti ni kako. Operacija koja predstavlja najveću prijetnju globalnoj ekonomiji od pandemije. I miru od ruske agresije na Ukrajinu.

Trump je sve dosadniji. Od njegove nepredvidljivosti, o kojoj su mnogi pričali, a koja je realno bila predvidljiva, nije ostalo ni ono malo privida iza kojeg se skrivao.

Ponavljanje koje ne stvara istinu

“Strategija ‘zvučnog zida’: preplaviti medijski krajolik tolikim proturječnim ili senzacionalističkim pričama da javnosti postane nemoguće usredotočiti se na bilo koji pojedinačni skandal ili neuspjeh”, princip je Trumpova djelovanja kako ga je opisao Jeffrey Sonnenfeld sa Sveučilišta Yale u knjizi “Trump’s Ten Commandments: Strategic Lessons from the Trump Leadership Toolbox” (Deset Trumpovih zapovijedi: strateške lekcije iz paketa Trumpovih alata za vodstvo).

Princip koji se prometnuo u svoju suprotnost tijekom mjesec dana rata protiv Irana jer se Trump neprestano ponavlja tako da neuspjesi postaju očigledni jer ponavljanje u današnjem svijetu ne kreira novu stvarnost ili istinu. Govor koji je održao – po broju obraćanja javnosti postaje konkurencija globalnom lideru, predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću – u srijedu navečer potvrdio je krah “zvučnog zida”. Govor počinje tezama koje slušamo proteklih dana o teškim porazima koje je Iran pretrpio; trebalo bi reći da je riječ o razaranjima, ali režim je i dalje na vlasti i kontrolira 440 kilograma obogaćenog uranija.

“U protekla četiri tjedna naše su oružane snage ostvarile brze, odlučne i nadmoćne pobjede na bojištu, pobjede kakve su ljudi rijetko kada prije vidjeli.” Kasnije dodaje: “Nikada u povijesti ratovanja neprijatelj nije pretrpio tako jasne i razorne gubitke velikih razmjera u roku od samo nekoliko tjedana.” Tako svijet vidi američki predsjednik, iako je u izravnom sukobu s činjenicama, primjerice Zaljevskim ratom 1991. godine koji je bio stvarni primjer brze pobjede uključujući i kopnenu intervenciju. Jeffrey Sonnefeld takav pristup opisuje riječima “projicirati snagu po svaku cijenu”. Laž, poznato je, ne postoji u Trumpovu imaginariju; riječ je o alternativnim činjenicama.

Američki predsjednik Donald Trump (Foto: Alex Brandon/POOL/AFP)

Treba li navoditi da Iran i dalje napada Izrael, Zaljevske zemlje i američke baze u regiji? Ta, kako priča Trump, zemlja kojoj su napadačke sposobnosti uništene: “raketni bacači razneseni su u komade, vrlo malo ih je ostalo”.

Američki predsjednik, u nedostatku argumenata i činjenica, ponavlja svoje iluzije. “Amerika, kao što je bila proteklih pet godina pod mojim predsjedništvom, pobjeđuje i sada pobjeđuje jače nego ikada prije.” Ponavlja tezu iz Govora o stanju nacije kad je pričao da ga ljudi mole da manje pobjeđuje, otkrivajući još dva Sonnenfeldova principa: neumornu samopromociju i iskrivljavanje stvarnosti. Zbog toga će do iznemoglosti ponavljati da je sve – ekonomija, vojni uspjesi, kvaliteta života – na nikad dosad viđenoj razini. Inflacije, kaže on, nema iako iznosi 2,4 posto.

A onda će izroniti narcisoidni poremećaj u svoj svojoj snazi i punini. Trump ponavlja da je Iran bio prijetnja Americi 47 godina i da se s njime trebalo obračunati prije nego što je stupio na dužnost. “U suštini, učinio sam što nijedan drugi predsjednik nije bio voljan učiniti. Ja ispravljam njihove pogreške”, priča. I ovdje je riječ o ponavljanju – u cijelom govoru gotovo da nema svježe izjave koju dosad nismo čuli – koje je, argumentirano, u tekstu u časopisu Foreign Policy još 20. ožujka, pobila Dalia Dassa Kaye, viša suradnica u UCLA Burkle Centru za međunarodne odnose, u tekstu There’s a Reason No President Before Trump Authorized War With Iran (Postoji razlog zašto nijedan predsjednik prije Trumpa nije odobrio rat s Iranom). Autorica piše da su sve administracije od 1979. godine i pobjede Islamske revolucije “raspravljale o vojnim opcijama, odbacivši ih jer su rizici preveliki, a ishodi previše nesigurni. Do sada”. Dalia Dassa Kaye navodi presudnu riječ, “konsensus”, koji su izgradili dužnosnici ranijih administracija i stručna zajednica, a prema kojem “nije vjerojatno da će svrgavanje režima vanjskom vojnom silom, a svakako samo zračnim snagama, funkcionirati, ali bi moglo dovesti do opasnih posljedica”. Konsensus nije željen mehanizam ove administracije u kojoj Predsjednik djeluje na temelju osjećaja (u kostima) i instinkta pa je tako, i uz slatki prizvuk trijumfa kojim ga je namamio izraelski premijer Benjamin Netanyahu, pokrenuo rat.

Predsjednik SAD-a Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu (Foto: American Photo Archive/Alamy/Profimedia)

Opet je kritizirao dogovor koji je s Iranom o nuklearnom programu postigla administracija Baracka Obame (JCPOA, akronim dokumenta), ne spominjući da su dijelom tog sporazuma bili Rusija i Kina. “Ne bi bilo Bliskog istoka i Izraela sada, po mom mišljenju, mišljenju mnogih sjajnih stručnjaka, da nisam raskinuo taj užasan sporazum”, kao da pokušava prije svega sam sebe uvjeriti u ispravnost te odluke. Ne znamo što bi iznjedrio JCPOA jer je Trump istupio 2018. godine, ali signali u tri godine postojanja upućivali su na unutarnje promjene koje bi pokrenuo ekonomski oporavak Irana. Treba li reći da se izraelska vlada burno protivila JCPOA-u?

Laž, alternativne činjenice, kako god, ali to je semantičko obilježje govornika. “Brzo su stvarali ogromne zalihe konvencionalnih balističkih projektila i uskoro bi imali projektile koji bi dosegnuli američku domovinu, Europu i gotovo bilo koje drugo mjesto na Zemlji.” Joe Kent, šef američkog protuterorističkog centra kojega je Trump imenovao, u pismu ostavke izričito je opovrgnuo tu tezu. Američke obavještajne službe također. Govornik živi u vlastitoj sobi odjeka i ne čuje ništa izvan svojih riječi koje neprestano odzvanjaju. Posljedica toga gubitak je niti sredinom govora kad se uplete u alternativne činjenice neprestano ih vrteći.

Još je jednom izmijenio ciljeve operacije “Epski gnjev” (onemogućiti režim u prijetnji Americi i projekciji moći izvan svojih granica) i ustrajao u stavu da promjena režima nije bila cilj, iako je to pričao prvih dana. “Nikada nismo rekli promjena režima, ali došlo je do promjene režima zbog smrti svih njihovih izvornih vođa”, kaže Trump u eklatantnom izvrtanju činjenica, jer Islamska Republika i dalje postoji.

 Satelitska snimka Hormuškog tjesnaca (Foto: Romain Doucelin/Hans Lucas via AFP)

Trump se referirao i na 13 poginulih američkih vojnika (ne spominje više od 200 ranjenih) i prelazi granice osnovne pristojnosti i ljudskosti uzimajući si pravo govoriti u ime njihovih obitelji. “Svaki od tih ljudi, njihovi voljeni, rekao je: ‘Molim vas, gospodine, molim vas, završite posao, svaki od njih.’” Besramno iskorištavanje žrtava i njihovih obitelji, što potvrđuje amoralnost govornika. Žrtvama se iskazuje počast i tu se staje. Samo bešćutni ih ovako zlorabe.

Iran je kriv za rast cijena goriva u SAD-u, tvrdi Trump, ne oni koji su napali tu zemlju čiji je režim bio vrijedan svake osude, ali se ima pravo braniti svim sredstvima, uključujući i blokadu Hormuza. Obrazac zamjene teza. Rast cijena bit će “kratkotrajan” – novo ponavljanje željenog scenarija u nadi da će se ostvariti - kaže Trump, ne odgovarajući na pitanje zašto je u SAD-u, velikom proizvođaču nafte, došlo do porasta cijena zbog blokade tjesnaca kroz koji ne prolazi gotovo ništa nafte za američko tržište.

Američki predsjednik cijeli govor tvrdi da je američka vojska najbolja u povijesti na globalnoj razini (je li ikad čuo za osvajanja rimskih legija ili Napoleona), a onda u obratu tvrdi da je pozvao u pomoć druge zemlje “koje nisu imale hrabrosti”, opet ne odgovarajući na pitanje zašto im se obratio ako je operacija tako uspješna. I zašto ih nije, primjerice saveznike u NATO-u, izvijestio o operaciji i pozvao da zajedno djeluju. Odgovor bi bio negativan, ali možda bi Japan pristao, Republika Koreja. Ne bi, ali, kako kažu, lijepo bi se vidjelo da je pitao.

Strašna prijetnja uklonjena, je li?

I onda rečenica koja potvrđuje, bit ću pristojan, prostodušnost američkog predsjednika, iako njegova zloća to ne zaslužuje: “Težak dio je gotov, pa bi trebalo biti lako. I, u svakom slučaju, kada ovaj sukob završi, tjesnac će se prirodno otvoriti. Samo će se prirodno otvoriti.” Kao da ne postoji iranska vojska koja ga kontrolira sada i ubuduće. I definira pravila prolaska brodova.

Trump je neekonomičan govornik, toliko riječi da ne kaže ništa novo i, što je najgore, kaže da je “strašna prijetnja uklonjena”, u što nitko ne vjeruje i zbog Hormuza i zbog nastavka iranskih napada. Kad je riječ o obogaćenom uraniju, Trump je u srijedu, prije govora, Reutersu rekao da je “toliko duboko ispod zemlje (da) me za to nije briga. Uvijek ćemo to nadzirati satelitima”.

Zaglavna rečenica “I reći ću vam, svijet gleda” u njegovoj komori djeluje pohvalno, u smislu svi nam se dive, a činjenice su bolno suprotne, svijet gleda bez fascinacije bombardiranjem nego sa zabrinutošću zbog svih pogrešaka koje je SAD počinio u operaciji, što nas, izgledno, vodi u ekonomsku krizu.