Donald Trump se nalazio u Ovalnom uredu tokom treće sedmice rata s Iranom kada mu je grupa njegovih najpouzdanijih savjetnika donijela neugodne vijesti, TIME.

Njegov dugogodišnji anketar, Tony Fabrizio, proveo je istraživanja koja su ukazivala na to da rat koji je Trump pokrenuo postaje sve nepopularniji. Cijene goriva skočile su iznad 4 dolara po galonu, berze su pale na višegodišnje najniže nivoe, a milioni Amerikanaca pripremali su se za izlazak na ulice u znak protesta. Trinaest američkih vojnika je zvanično potvrđeno mrtvim. Neki od ključnih Trumpovih javnih pristalica počeli su kritikovati konflikt kojem se ne vidi jasan kraj. Na šeficu osoblja Bijele kuće Susie Wiles i malu grupu pomoćnika palo je da kažu predsjedniku da što se rat duže bude odugovlačio, to će više ugrožavati njegovu javnu podršku i izglede republikanaca na novembarskim izborima na sredini mandata.

Za Trumpa je ovo oštro upozorenje bilo uznemirujuće. Predsjednik je mnoga nedavna jutra započeo gledajući video snimke koje su pripremili vojni zvaničnici o uspjesima na bojnom polju, prema riječima visokog zvaničnika administracije. Rekao je savjetnicima da bi uloga vrhovnog komandanta koji eliminiše nuklearnu prijetnju koju predstavlja Iran mogla biti jedno od njegovih „potpisnih“ postignuća. Ali Wiles je, prema dva izvora iz Bijele kuće, bila zabrinuta da pomoćnici predsjedniku daju „ružičastu sliku“ o tome kako se rat percipira u zemlji, govoreći Trumpu ono što želi čuti umjesto onoga što treba čuti. Pozvala je kolege da budu „direktniji sa šefom“ u vezi s političkim i ekonomskim rizicima.

Ekonomski kolaps i blokada Hormuza

Sastanak je odražavao stvarnost koju Bijela kuća više ne može ignorisati: vrijeme ističe prije nego što predsjednik, njegova stranka i američka javnost plate još strmiju cijenu. Trump je obećao da će oživjeti ekonomiju i držati SAD podalje od stranih sukoba. Sada je započeo rat za koji nije dobio mandat, a ekonomska bol bi mogla biti tek na početku. Mjesec dana nakon najvećeg naftnog šoka u modernoj historiji, prognoze globalnog rasta se smanjuju, nestašice se pojavljuju širom Evrope i Azije, a trgovci energijom upozoravaju da svijet tek treba osjetiti punu težinu poremećaja. Produženo zatvaranje Hormuškog tjesnaca, uskog vodenog puta koji je primarna izlazna ruta za naftu i gas iz Perzijskog zaljeva, moglo bi gurnuti globalnu ekonomiju u recesiju.

Predsjednik je bio frustriran situacijom, u zavadi s nekim od svojih zvaničnika i gnjevan zbog negativnih utisaka o ratu. Sve veći politički i ekonomski danak natjerao ga je da traži „izlaznu traku“ (off-ramp), prema dvojici savjetnika i dvojici članova Kongresa koji su s njim razgovarali tokom protekle sedmice. Trump im je rekao da želi okončati kampanju, oprezan zbog dugotrajnog sukoba koji bi mogao osakatiti republikance uoči izbora. Istovremeno, želi da operacija bude odlučujući uspjeh. Saveznici kažu da on traži način da proglasi pobjedu, obustavi borbe i nada se da će se ekonomski uslovi stabilizovati prije nego što se politička šteta učvrsti. „Prozor je uzak“, kaže visoki zvaničnik administracije.

Trumpov blef i „Kameno doba“

Trump je pokušao balansirati u obraćanju naciji 1. aprila. Istakao je vojne trijumfe i rekao da je operacija „blizu završetka“, dok je istovremeno poručio da će SAD udariti na Islamsku Republiku „izuzetno snažno“ tokom naredne dvije do tri sedmice, prijeteći uništavanjem energetske infrastrukture nacije. „Vratit ćemo ih u kameno doba“, rekao je predsjednik, „gdje i pripadaju.“

U telefonskom intervjuu sljedećeg jutra, Trump je za TIME rekao da je Iran željan dogovora o okončanju borbi. „Zašto me ne bi nazvali? Upravo smo im sinoć digli u zrak tri velika mosta“, kaže predsjednik. „Desetkovani su. Kažu da Trump ne pregovara s Iranom. Mislim, to su nekako laki pregovori.“

Pa ipak, iza razmetanja stoji sve veće priznanje unutar Zapadnog krila da situacija možda izmiče kontroli. Ključni Trumpovi zvaničnici, uključujući ministra odbrane Petea Hegsetha, bili su iznenađeni baražom uzvratnih napada koje je Teheran pokrenuo protiv američkih i izraelskih ciljeva širom regije, uključujući zemlje za koje se dugo smatralo da su „nedodirljive“: Kuvajt, Bahrein, Saudijsku Arabiju, UAE i Katar. Odgovor je srušio pretpostavku da će se Teheran ograničiti na performativnu odmazdu. U internim raspravama prije početka rata, Hegseth je ukazivao na prigušenu reakciju Irana na Trumpove prošle napade kao dokaz da bi kalibrirana sila mogla nametnuti troškove bez izazivanja šireg rata. „Hegseth je zatečen nespreman. Nema sumnje“, kaže osoba upoznata s njegovim razmišljanjem.

Foto: Will Oliver—EPA/Bloomberg/Getty Images

Pentagon osporava ove navode. „Ništa što Iran uradi nas ne iznenađuje. Spremni smo, dominantni smo i pobjeđujemo“, poručio je portparol Sean Parnell. Prema njihovoj računici, operacija „Epic Fury“ je uništila 90% iranskih raketa, 70% lansera, 150 brodova, a vrhovni vođa Ali Khamenei je ubijen.

Uloga Benjamina Netanyahua: „Završi započeto“

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, zagovornik vojne agresije protiv Irana, imao je drugačiju ideju o tome kako bi stvari mogle teći. Tokom posljednjih šest mjeseci, Netanyahu je više puta govorio Trumpu da bi prošli uspjesi protiv Irana trebali poslužiti kao uvod u dugotrajniju, finalnu kampanju. Dana 11. februara, Netanyahu je došao u Washington na privatni sastanak s predsjednikom koji je trajao satima. „Došli smo do ovdje, Donalde“, rekao je Netanyahu Trumpu, prema izvoru koji je bio prisutan. „Moramo završiti ono što smo započeli.“ Tvrdio je da Iran igra na kartu vremena i da će se tajno utrkivati ka bombi jer „nakon što su pogođeni prošli put, mislili su da nemaju šta izgubiti“.

Plan napada pokrenut je skoro mjesec dana prije nego što je izvršen. Kada je New York Times 17. februara objavio detalje planiranja, Trump je eksplodirao na pomoćnike uz niz psovki. Predsjednik je tada novinarima rekao da će odlučiti o udarima za „10-15 dana“, iako je znao da SAD planiraju napad mnogo ranije. „Namjerno je koristio javno obmanjivanje kako bi zaštitio misiju“, kaže zvaničnik Bijele kuće.

Varka u Mar-a-Lagu i otpor J.D. Vancea

Trump je postao toliko oprezan zbog curenja informacija da su čak i njegovi pomoćnici bili meta prevare. 27. februara u Mar-a-Lagu, Trump je pred velikom grupom zvaničnika u improvizovanoj Situacionoj sobi odbrusio da je operacija otkazana. To je bila varka: Trump je već odlučio napasti te iste noći. Čim se soba ispraznila, pozvao je nazad mali, povjerljivi krug ljudi.

Te večeri, Trump je večerao na terasi sa Stephenom Millerom, Marcom Rubiom, Witkoffom i Davidom Warringtonom. Nije bio prisutan potpredsjednik J.D. Vance, koji je bio u Washingtonu zbog protokola o kontinuitetu vlasti. Od predsjednikovog užeg kruga, Vance se najžešće protivio operaciji, prema dva izvora. „J.D.-u se ovo zaista ne sviđa“, rekao je Trump grupi pod zvijezdama Palm Beacha. „Ali kad se odluka donese, to je odluka, zar ne?“ Bijela kuća tvrdi da Vance sada stoji uz predsjednika „110%“.

Foto: Daniel Torok—White House/Getty Images

Budućnost rata i AI tehnologija

Dok se borbe odugovlače, Trumpa je pogodila odlučnost Teherana. „Oni su veoma čvrsti. Sposobni su da izdrže ogroman bol“, kaže on za TIME. „Tako da ih poštujem zbog toga. Činjenica je da mislim da su bolji pregovarači nego borci.“

Trump je obećao korištenje razorne sile, ali je za TIME naglasio da nikada ne bi dozvolio vještačkoj inteligenciji da donosi smrtonosne odluke. „Ja poštujem AI, ali to je odluka koju predsjednik mora donijeti — pod pretpostavkom da je kompetentan.“

Rat je postao igra „whack-a-mole“ (udari krticu) — eliminisanje jednog lidera samo dovodi drugog, dok SAD traže „razumnu“ zamjenu za teokratski režim. Trump želi biti uključen u izbor novog iranskog lidera, ali analitičari upozoravaju da je to teško izvodljivo bez dugotrajne okupacije ili čizama na zemlji.

Na kraju, Trump se suočava sa historijskim trendom: stranka na vlasti obično gubi na izborima na sredini mandata tokom rata. Trump privatno pokazuje notu rezignacije, svjestan da bi cijena ovog sukoba mogla biti mnogo veća od samog gubitka izbora.