Interovi igrači bili su okosnica talijanske reprezentacije u baražnom finalu protiv Bosne i Hercegovine, ali su upravo oni najteže pali — crveni karton, promašeni penal, blijede partije i nepotrebni pokreti koji su skupo koštali. Italija je treći put uzastopno ispala s puta ka Mundijalu, a Bastoni, Barella, Dimarco, Frattesi i Esposito nose najveći dio tereta poraza.

"Jednom davno postojao je blok Intera u reprezentaciji" — tako će se šaptati u sjećanjima na stadion u Zenici, promašene penale i vatromet na balkonima bosanskih gradova. Neki će postaviti i oštrije pitanje: "Je li taj blok ikad zaista i postojao?" Ispadanje s Mundijala — treće uzastopno, opet u baražu — bila je neka vrsta sportskog sloma, ali iz njega su možda najgore izašli igrači Intera: Alessandro Bastoni, Federico Dimarco, Pio Esposito, Davide Frattesi i Niccolò Barella. Nervoza, strah, pogreške koje su se mogle izbjeći i krupni propusti koji su Italiji koštali Mundijal.

Bastoni: noćna mora koja traje

Posljednjih mjesec i po dana za Bastonija bilo je pravo sportsko paklo. Najprije simuliranje protiv Juventusa, potom javno priznanje pogreške uoči utakmice s Bodøom i ispadanje iz Lige prvaka, pa zviždanje navijača u Lecceu i Comu — i na kraju katastrofa s talijanskom reprezentacijom. Ona najveća. Isključenje kao posljednji igrač odbrane, krajem prvog poluvremena, koje je u potpunosti promijenilo tok utakmice Azzurra. U međuvremenu su uslijedile i sramotne uvrede na društvenim mrežama upućene njemu i njegovoj supruzi — nešto što se mora bezuvjetno osuditi. Bez obzira na lošu formu, greška protiv Bosne i Hercegovine bila je očigledna, odlučujuća i glasna — ona o kojoj će se pričati godinama i koja je koštala trećeg uzastopnog Mundijala. Otkad nosi dres Intera, Bastoni je odigrao 43 utakmice za talijansku reprezentaciju i postigao tri pogotka. Osvajač je titule na Euru 2021, ali kao rezerva — bez nastupa, ispred njega su bili Leonardo Bonucci i Giorgio Chiellini — a na Euru 2024. zabio je jedan gol. Prije Zenice nikada nije dobio direktan crveni karton.

U vatru kritika upali su i Barella i Frattesi. Barella je, unatoč asistenciji za Keanov gol, slabio s protokom minuta — pravi Niccolò već dugo nije viđen. Frattesi, nekad redovito odlučujući upravo u dresu reprezentacije, sve više vremena provodi na klupi. Startovao je od prve minute u samo sedam od posljednjih deset nastupa za Italiju, dok je u periodu od juna 2023. do oktobra 2024. postigao čak osam golova u 18 nastupa — od kojih 12 od prve minute. Nije loše za igrača koji u Interu oduvijek sjedi u rezervi, najprije pod Simoneom Inzaghijem, a sada pod Cristianom Chivuom. Protiv Bosne dotakao je loptu samo devet puta u 35 minuta, nije jednom zapucao na gol niti kreirao ikakvu šansu. Takav trend traje već dugo — u Seriji A startovao je od prve minute svega dva puta u posljednjih 12 kola.

Dimarco i Esposito — dva različita lica Intera

Federico Dimarco u reprezentaciji je blijeda sjena krilnog igrača koji u Interu ruši rekorde. Ove sezone već ima šest golova i 15 asistencija — a u dresu Azzurra postigao je samo tri pogotka u čak 38 nastupa. Asistencijama je nešto bliži — devet ukupno, od kojih četiri uzastopne između nastupa protiv Estonije i Norveške. No ne treba zaboraviti ni njegovo slavlje nakon penala u utakmici Wales — Bosna, koje je, kako se čini, dodatno razgorjelo bosanske navijače uoči baražnog finala.

Promašeni penal Pija Espositoa bio je težak udarac za talijanske nade o plasmanu na Mundijal i možda presudan. Ipak, taj promašaj ne može izbrisati ono što je mladi napadač do sada pokazao — već ima tri pogotka u sedam nastupa za reprezentaciju, od kojih šest kao zamjena. Zabijao je protiv Izraela, Moldavije i Norveške. Protiv Bosne je raspoređivao lopte i odolijevao u teškim uvjetima, sve do kobnog prvog penala u seriji. S dvadeset godina, u jednoj od najtežih situacija u karijeri, krenuo je prvi pucati — lopta je otišla previsoko, ali drugačijeg završetka neće biti. U 2030. godini imat će 25 godina. Logično je pretpostaviti da budućnost ipak pripada njemu.

Izvor: Gazzetta dello Sport