Politički put sarajevske Trojke pretvorio se u najdužu oproštajnu turneju u historiji bh. parlamentarizma. Kada su ulazili u vlast, njihov glavni adut nije bio ekonomski program niti infrastrukturna vizija, već obećanje moralne čistoće. Danas, to obećanje zvuči kao naivni predizborni slogan žrtvovan na oltaru koalicijske udobnosti, piše Faktor.ba.

Estradna ostavka kao politički alat

"Ako ne isporučimo rezultate, odlazimo" — ta rečenica odjekivala je kao kletva koja ih je trebala razlikovati od tobožnje decenijske letargije. Rezultati su se utopili u birokratskim procedurama i međusobnim optuživanjima, fotelje su ostale neprikosnovene.

Najfascinantniji nusprodukt njihove vladavine uvođenje je estradne ostavke u politički rječnik. To je trenutak kada, nakon tragičnih nesreća u sarajevskom saobraćaju ili sistemskih propusta, zvaničnici Trojke izađu pred kamere sa sjetnim izrazom lica i ponude svoj mandat. Stranačka mašinerija tu ostavku odbija u roku od 24 sata, čime nastaje iluzija morala bez ikakve stvarne žrtve. Ponuditi ostavku, a ne napustiti kancelariju, isto je što i proglasiti post dok sjediš za punom sofrom.

Slučaj Dragana Miokovića služi kao savršena studija tog novog licemjerja. Kada javna ličnost na visokoj poziciji izgovori uvrede na račun cijelog jednog naroda, u bilo kojoj zreloj demokratskoj državi to je kraj karijere. U Bosni i Hercegovini postaje početak višemjesečne sapunice. Umjesto dostojanstvenog odstupanja, Mioković je izabrao ulogu žrtve, optužujući "mračne koalicije" HDZ-a i SDA za vlastitu nepromišljenost. Optužiti druge za vlastiti gaf najjeftiniji je štit kojim se brani privilegija.

Upravljanje percepcijom umjesto procesima

Ispada da su za svaki gaf, svaku uvredu i svaki neuspjeh Trojke krivi "neki" koji im ne daju da rade, dok su oni sami tek neshvaćeni idealisti koji moraju ostati u foteljama da nas "spase".

Na kraju, dobili smo vlast koja je majstorski usavršila upravljanje percepcijom umjesto upravljanja procesima. Sistem ne mijenjaju iznutra — samo ga šminkaju modernijim rječnikom i boljim vizualima na Instagramu. Ostanak na pozicijama unatoč svim skandalima i očiglednom izostanku rezultata konačna je potvrda da je "moralna vertikala" bila samo ljestvica kojom su se popeli do budžeta. Jednom kad su gore, ljestvica im više ne treba, a obraz je, očigledno, rastegljiva kategorija koja se lako prilagođava dimenzijama funkcionerske fotelje.