Piše: PAVLE PAVLOVIĆ

Lijepa Đorđina lepršala je kao božja vila pod bogatim krošnjama trešnjevog cvijeta u čuvenoj Amsterdamskoj šumi. Još samo dvije sedmice pogled na vedro nebo kroz čipku jedinstvenog cvijeta izgledaće kao rajski prizori. Poslije nestaju čarolije sakure, japanske trešnje. I sve će na ovom mjestu biti tužnije do slijedećeg kraja marta, do slijedećeg proljeća.

I umjesto da se hvalim što me ovakva ljepotica počastila zajedničkim poziranjem u kratkom bljesku prirode, luda glava moja plovi u drugom filmu. Za sve je zapravo kriva vila Đorđina. U istom trenu sam i na našem dijelu Balkana, i u sve razbuđenijim poljima narcisa, zumbula na sjeverozapadu Evrope.

U ovom raju na zemlji, cvjetnoj šaradi Nederlanda što privlači milione turista sve manje je onih koji vjeruju da im je sve ovo podario gospodin s neba. I dogodilo se, baš, ovih dana da su temeljne naučne analize pokazale da je u Holandiji prvi put više nevjernika nego sljedbenika svetih knjiga.

Već je na desetine bogomolja promjenilo osnovnu namjenu. Od kuća za molitve postale su dobri kafići, diskači. Ili, pak, stoje napuštene s nadom preostalih vjerskih službenika da će prodajom crkava zaraditi koju lovu više za preživljavanje. Jer, ovdje je država strogo odvojena od religije. Nema kinte sa strane kao što je u našim zapadno balkanskim sve religoznijim državama.
U jednoj od najrazvijenih kraljevina svijeta panorame gradova, sela odavno ne ukrašavaju novi zvonici, iznimke su, tu i tamo, sjajni vrhovi minareta. I kada to uporedim s pogledima sa sarajevskih visova onda dobijam sliku ovdašnjeg siromaštva nevjernika i bogatstvo sve religionizijih sugrađana iz uske sarajevske doline.

Putovao sam i putujem gradovima i državama Regiona nam. I nigdje nisam vidio plakat, pano sa ovakvom porukom kao na mnogim crkvama u bogatoj Holandiji.

Zamislite, sveštenici ovako javno i, rekao bih, jadno mole da novčanim prilozima pomognete crkvi da bi ona mogla pomoći i drugima. Tako zorno pokazujući koliko je vjera razdvojena od države.

Nema u ovoj jednoj od najrazviijenijih zemalja svijeta, sa sve manje vjernika, kucanja sveštenstva na vrata budžetskih ureda. Država ne daje direktno finansijska sredstva ili pomoć crkvi, kao što je, recimo, u Hrvatskoj, gdje je Katolička crkva ravnopravni korisnik republičkog proračuna sa stotinama miliona kuna. Slično je i u Srbiji.

Kako je u BiH? Google kaže odvojenost vjerskih zajednica od države u Bosni i Hercegovini potpuno je i striktno primijenjeno za razliku od država u susjedstvu koje imaju tzv. djelomični sekularizam i drugačije se odnose prema vjerskim zajednicama.

Ko zna iz kojih izvora je to došlo na najveću svjetsku tražilicu. Hajde da vjerujem.

Ali, nakon svega fakat je da nijedna crkva ili džamija na prostorima Regiona nam nije ukrašena panoima, plakatom, gotovo, vapijućom molbom za materijalnom pomoći, kao što je na ovoj slici.

Dakle, moglo bi se zaključiti da se u novonastalim državama na prostoru bivše Jugoslavije vjerske organizacije dobro slažu sa vlastima. I da, bez sumnje, važnu ulogu u svemu imaju materijalne potpore koje javno li tajno dolaze iz budžetskih kasa.

Jer, ono što se skupi milodarima vjernika u džamijama i crkvama nije dostatno za luksuzni život čelnika religija koje postaju sve dominantnije u svakodnevnom životu.

.Siguran sam da ću i ovog ljeta, AbD, pogledom i kamerom loviti nove obrise sarajevske panorame. Niknuće nova šiljasta zdanja što će odbijati sunčave zrake na radost onih kojih je sve više.
...Da nije bilo vile Đorđine i njenog božjeg zračenja ja bih samo uživao pod ovim najljepšim velom proljeća. Ne bi bosanska glava pokušavala da spoji nespojivo i uporedi neuporedivo. Jer, gdje ćeš u ovaj vakat naučno utemljeno saznati da je više nevjernika nego religioznih?!